Preskoči na sadržaj

druge

1972. Dokumentarni

Režija: Zoran Tadić

Šutljiva ostvarenja kako su Tadićeve filmove u to doba nazivali odlikuju se vrlo škrtim pristupom u režiji. Ovdje je riječ o starici i jednoj kozi koje žive zajedno i priča je ispričana unutar jednog njihovog dana. Intimistički, asketski, a istodobno monumentalni spomenik ljudskoj usamljenosti, ovaj film se često smatra i klasikom hrvatskog dokumentarnog filma. Bez glazbe, bez dijaloga, samo zveckanje kozinog zvonca i čudnovato sjenčanje vatre, pepela i dima i jedan, samo jedan jedini staričin uzdah. Zlatna medalja u Beogradu, nagrađivan u Oberhausenu i Melbourneu.