Preskoči na sadržaj

ONLine PREMIJERA: NIJE BED

NIJE BED (REKLI BI LAŽNO SKROMNI). Premijera jednog hrvatskog filma na internetu. I to dobrog. Ma što premijera – praizvedba! Krasan osjećaj, vjerujte. Za razliku - kad sam prije dvije godine čuo kakav film priprema mladi Dizdar - uopće nisam imao dobar predosjećaj. Priča o curi koja zaluta na loš tulum, prasne se s najmanje bezveznim tipom, zatrudni pa pobaci, nije zvučala naročito. Pošteno rečeno, zvučalo je grozno praznjikavo. Praznina, međutim, može biti ozbiljan izazov umjetniku koji ima šta za pokazati, a Dizdar je (hajde, iznenadite se sa mnom!)- jedan od tih rijetkih tipova. Dizdarova priča, shvatit ćete kad je pogledate filmski ispričanu - nije nedramatična, ona je uvjereno, tvrdoglavo i fajterski antidramska : svugdje gdje čovjek očekuje konflikt, kod Dizdara se dogodi sporazum, gdje god bi se imala desiti dvojba, kod Dizdara brzo dođe do odluke. Dizdarovi likovi se ne bore ni za što i malo hoće, ali nešto slute i tiho čeznu. Dizdar bojkotira sva vaša očekivanja i na njihovo mjesto stavlja svoje najfinije osjećaje. Njegov svijet je fino kriv, fino raštiman i fino nepopravljiv. Praznjikavi prostor po kojem šepaju Dizdarovi ljudi pun je tihog ludila i dobre volje i silno je zanimljiv. Dizi (Dizdar na šminka-zagrebačkom) je Rohmerov unuk i Aki Kaurismakijev sin. Želim mu od srca manje neobičan sljedeći film i jednako sam mu zahvalan neobičnosti ovog koji ćete pogledati. NIJE BED je film srca, asimetričan u ritmu i htijenju kao ljubavna izjava, ograničena poštenjem osjećaja. I da, također: tremom onoga tko izriče što osjeća. Film poštenja, možete li to u nas zamisliti? Možda ćete vidjeti malo neiskustva, ali nigdje nezrelost, možda primijetite malo početničkog, ali nigdje ništa neznalačkog.. Sve bi to moglo izazvati duge improvizacije uma u filmskih analitičara - odoljet ću iskušenju. Elektronika (high definition) je natjerala snimatelja da se lijepi leđima uz zidove naturalnih lokacija ne bi li se teleobjektivima izborio za dragocjene filmske neoštrine drugog plana, iz čega je proizašla američki medena slika jednog kaosa, koji bi čovjek možda poželio snimiti drugačije. Ali onda, ovog filma ne bi bilo! Upravo taj zatravljen i neprisutan pogled Jure Černeca (snimatelja) , zagledan u neku točku preko samog filma, zanatski tako marljiv usred jednog antištreberskog projekta, postaje kralježnica koja često drži smjer i uspravnost Dizdarovog vrtoglavog eksperimenta. Eksperimenta s praznom filmskom pričom i punim srcem. Divna Marija Škarićić i ne manje dragi Luka Dragić, lica koja postoje to više, što im manje filmskih zadataka date, sreća su ovog filma, koju ćete us koro osjetiti, ako imate broadband, naravno. U protivnom, potražite kiosk videomata. Ovo je film u kojem su studenti produkcije ADU zajedno s autorima (scenografom osobito!) stvorili filmsku iluziju o visokim uvjetima hrvatskih filmskih studija, a Dizdar, Černec i njihovi glumci vjeru u napredak filmske inteligencije, po mojim saznanjima, najnepouzdanije karike evolucije. Na kraju, sa zavišću koja je više no redateljska, velim vam: pogledajte film s najljepšom scenom otvorene ljubavi, koju sam ikad vidio u Hrvata, tih bića tako poplašenih bliskošću. Dizdar, ajde snimi opet nešto lijepo. . Ti to možeš! Hrvoje Hribar

NIJE BED

Studentica medicine zaluta na potpuno krivi novogodišnji tulum.Sretne studenta prava, koji podjednako zaslužujenešto bolje. Odluče se provesti jedno s drugim.To im omogući studentov otac, neuspješni…
· web ↗