Preskoči na sadržaj

Obrad Gluščević

14 filmova 1950.–1974. Zagreb

(17.01.1917, Metković - 05.09.1980, Zagreb) Počinje karijeru kao glumac Dubrovačkog kazališta, kao redatelj debitira filmom-reportažom Sa "Partizankom" do Buenos Airesa (1947). Ispočetka režira kratke igrane i dokumentarne filmove (ukupno oko 20) nagrađivane na festivalima u Veneciji, Cannesu, Oberhausenu i Beogradu. Osobito se ističu dokumentarni Između dvije prozivke (1959) o radu seoske škole koja je pridonijela usavršavanju kućne radinosti u svom mjestu, Pod ljetnim suncem (1961) o turističkoj psihozi u malome jadranskom gradiću, Vuk (1962) o borbi protiv vukova na Šar planini, te Ljudi s Neretve (1966) o životu u delti Neretve. Odlikuje ga smisao za autentičan detalj, liričnost i doza humornosti. Igranom filmu posvećuje se početkom 60-ih godina. Nakon srednjemetražnog dječjeg filma Priča o djevojčici i sapunu (1962) realizira i 5 cjelovečernjih (3 komedije u kojima prikazuje život i mentalitet dalmatinske regije Lito vilovito (1964), Čovik od svita (1965), Goli čovik (1968), te 2 rado gledana dječja igrana filma u kojima iskazuje izrazit smisao za rad s malim glumcima Vuk samotnjak (1972) lirsko djelo o prijateljstvu ličkog pastirčića i podivljalog njemačkog ovčara zaostalog iz rata i Kapetan Mikula Mali (1974) o doživljajima starca i grupe djece za II. svjetskog rata u Dalmaciji). Snima i serije za televiziju (Jelenko), u kojima također iskazuje izrazit smisao za rad s malim glumcima. Karakterom se i ukusom humora veže na svjetonazor šansone i operete; stvara pristupačne filmove dostupne najširem sloju gledatelja. Filmografija: Kapetan Mikula Mali (1974), Vuk samotnjak (1972), Goli čovik (1968), Čovik od svita (1965), Lito vilovito (1964).