Radojka Tanhofer
Rođena je u Drnišu 1927. Maturirala je u Zagrebu 1946. i odmah se zaposlila u Jadran filmu. Već 1947. montira prvi igrani film ''Živjet će ovaj narod'' s redateljem Nikolom Popovićem. Odonda je montažerka u više od 50 igranih filmova, među ostalima: ''Zastava'', ''Ciguli miguli'' i ''Opsada'' Branka Marjanovića; ''Plavi 9'' i ''Djevojka i hrast'' Kreše Golika; ''Koncert'' Branka Belana; ''Nije bilo uzalud'', ''H-8'', ''Dvostruki obruč'', ''Osma vrata'', ''Želje u kiši'', ''Svanuće'' i ''Bablje ljeto'' Nikole Tanhofera; ''Samo ljudi'' i ''Tri Ane'' Branka Bauera; ''Nevesinjaska puška'' Žike Mitrovića, ''Trenuci odluke'' Františeka Čapa; ''Dolina mira'' Franca Štiglica; ''Put u raj'' Marija Fanellija; ''Družba Pere Kvržice'' Vladimira Tadeja; ''Rondo'' Zvonimira Berkovića; ''Kad čuješ zvona'', ''Ljubav i poneka psovka'', ''Protest'', ''Tri sata za ljubav'', ''Sarajevski atentat'', ''Povratak'', ''Deps'' i ''Mećava'' Antuna Vrdoljaka: Montirala je i TV seriju ''Kuda idu divlje svinje'' Ivana Hetricha i veći broj dokumentarnih filmova. Godine 1969. zajedno s Brankom Belanom osniva odsjek montaže na filmskom odjelu današnje ADU u Zagrebu. Na tom je odsjeku nastavnica i redovita profesorica do umirovljenja 1997. godine, a odonda je vanjski suradnik. Njeni bivši studenti su danas nastavnici Akademije dramskih umejtnosti i mnogi od njih priznati realizatori na televiziji, redatelji, sekretari režije, sposobni montažeri. Godine 1994. dobila je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.