Zvonimir Rogoz
Film., kaz. i tv-glumac te kaz. redatelj (Zagreb, 10. X 1887. - Zagreb, 6. II 1988.). Kao izučeni limarski pomoćnik odlazi 1906. u potrazi za poslom u Beč, gdje radi kao limarski ornamentičar. Ondje ga prijatelj iz djetinjstva V. Majhenić (kasnije poznati operetni tenor i zubar) nagovara da se okuša kao glumac. Tako postaje učenik i najbolji polaznik glum. škole Wienwr Theater V. E. Fruhmanna; Od 1908. usavršava se u Zagrebu kod Gj. Prejca i angažiran je kao volonter u HNK. Potom se pridružuje putujućoj trupi P. Ćirića, gdje je 1910. - 14. izučio glum. zanat. Kraće vrijeme igra 1915. u Osijeku, 1916. - 19. glumac je i redatelj u Ljubljani. Osobito se proslavio naslovnom ulogom u Hamletu, s kojom je gostovao u Pragu i bio primljen u angažman Narodnog divadla (1929. – 49.). Prvi naš suvremeni kaz. umjetnik koji je stekao međunarodni ugled, u Čehoslovačkoj se iskazao i kao vrstan film. glumac, snimivši oko 20 filmova (ukupno oko 50). Uloga muža koji nije u stanju zadovoljiti mnogo mlađu suprugu (H. Lamarr) u Ekstazi (1933.) G. Machatyja donosi mu svjetsku slavu, a vrlo je zapažen i u filmovima Život teče dalje K. Junghansa i General Štefanik J. Svitaka (oba 1935.). Po povratku u Zagreb (1949.) glumi i režira u kazalištu, te do smrti nastupa na filmu i televiziji kao najstariji aktivni glumac na svijetu. Objavio je knjigu uspomena Mojih prvih sto godina (Zagreb 1987.). O njemu je snimljen dokum. film Zdrav Rogoz u zdravom tijelu (1987.) S. Luks i P. Cindrića. Ostale važnije uloge: Ho-ruk! (M. Frič, 1934.); Krakatit (O. Vavra, 1948.); Koncert (B. Belan, 1954.); Opsada (B. Marjanović, 1956.); Slučajni život (A. Peterlić 1969.); Putovanje na mjesto nesreće (Z. Berković, 1971.); Okupacija u 26 slika (L. Zafranović, 1978.); Kiklop (A. Vrdoljak, 1982.); Glembajevi (A. Vrdoljak, 1988.).