Preskoči na sadržaj
Vijesti

60 SEKUNDI HRVATSKOG FILMA

Davor Šišmanović

U kultnom zagrebačkom pribježištu filmaša, MM Centru SC-a, održana je u subotu, 6. studenog o. g. revija «60 sekundi hrvatskog filma», koja je javnosti predstavila naraslu domaću produkciju filmova u trajanju do jedne minute. Hrvatska je, zanimljivo, pokazala je to i ova revija, do respektabilnih razmjera razvila jednominutnu filmsku formu. U Požegi se, naime, već dvanaest godina održava «Hrvatska revija jednominutnih filmova», koja prikazuje filmove, doslovce, iz cijeloga svijeta. Taj festival, njegov ugled i čuvenost u svijetu, njegova besprijekorna organizacija, te zajamčeno kvalitetna konkurencija, potakli su, usudio bih se reći, hiper-produkciju jednominutnih uradaka kod hrvatskih autora. Kako je u Požegi, iz ovih ili onih razloga, u revijskom programu moguće pokazati tek manji dio ove produkcije, u «Autorskom studiju – fotografija, film, video», dosjetili su se dati šansu i onima koje je iz konkurencije eliminirala požeška predselekcija. O čemu se, zapravo, radi?! Na Jednominutnu Požegu, dakle, pristižu filmovi iz dvadesetak-tridesetak zemalja, i posve je razumljivo kako je interes organizatora u konkurenciju uvrstiti uradke iz što više zemalja. Kod takvog stanja stvari, moguće je da poneki domaći filmovi, kojih, logično, ima brojem najviše prijavljenih, ne stignu do programa konkurencije – unatoč pretpostavci da to (kvalitetom) zaslužuju. U «Autorskom studiju» tu su prepoznali prostor i razloge za pokretanje revije «60 sekundi hrvatskog filma», koja nije imala nikakvu predselekciju i u sklopu koje je prikazano svih osamdeset pristiglih radova.
Jednominutna je forma, kako nas instruira letak službenog programa Word Minute Movia Cup-a, bila najčešća filmska dužina još Lumiére-ovih kratkih reportaža. Ipak, kao festivalski standard, jedna minuta počela se primjenjivati na Svjetskom festivalu animiranih filmova u Zagrebu, i to kao službena dužina u kategoriji reklamnih filmova. Kao zasebnu filmsku formu, jednominutni je film, 1990. godine promovirao Sveriges Film-och Videoförbund. Konačno, svjetski je glas jednominutni film stekao pokretanjem Požeškog festivala.
Uglavnom, prvo izdanje zagrebačkog festivala, koje za potrebe razlikovanja u imenu nema jednu minutu nego šezdeset sekundi, potvrdilo je učestalo zanimanje domaćih autora za ovu specifičnu filmsku formu. Jednako tako, potvdilo se kako ubuduće ovaj festival mora uvesti neki oblik selekcije. Dvije projekcije od po 40 filmova bile su zagušene radovima koji ili ne odgovaraju minimalnom tehničkom standardu, ili jednostavno, nisu mišljeni kao cjelina (pa se u tom smislu i ne mogu smatrati – filmovima). Dominantan žanr izražavanja i dalje su geg (vic) filmovi, ali sada su im već potpuno uz (kvantitativni) bok i filmovi koji eksperimentiraju sa svim oblicima i načinima izraza. Posebice su ugodno, brojnošću i uspjelošću, iznenadili radovi koji bi se podžanrovski, ponajbliže, mogli okarakterizirati kao – poetski. Upravo je jedna takva poetsko-dokumentarna minijatura «Susjed», scenaristice i redateljice Tomislave Vereš, od strane ocjenjivačkog suda (Krešimir Mikić, Diana Nenadić, Nikica Gilić, Marijan Krivak, Dražen Ilinčić) proglašena najboljim uradkom ove Revije. Druga nagrada pripala je filmu «Daj mi šećera», Irene Škorić. Simpatična je to dramatizacija naše navade da jedan radi dok nekoliko njih zapovijeda i zanovijeta. Treća nagrada uručena je Miroslavu Klariću za film «Ruke», koji prati proces nastajanja jedne skulpture. Ovaj film, inače, dobitnik je druge nagrade na ovogodišnjoj međunarodnoj požeškoj Reviji, a uvršten je i u program već spomenutog World Minute Movie Cup-a na festivalu UNICA-e, koji se početkom listopada održao u Parizu.


Davor Šišmanović
         

Još iz rubrike