ANIMAFEST: TREĆI DIO
Nakon utorka i polupraze dvorane došla je srijeda. Poanta utorka jest ne upasti u malodušje i bez daljnjega već sljedeći nam je dan to olakšao. Čitav niz iznimno uspjelih animiranih naslova zadržao je brojnu publiku u sjedalicama gotovo do ponoći. Srijeda je konačno široj javnosti ponudila i film Joška Marušića U susjedstvu grada. Podsjetimo, na nedavnim Danima hrvatskog filma oko tog su se naslova lomila razna koplja. Na kraju publika je film imala priliku po prvi put pogledati na festivalu koji je svakako draži neumornom Marušiću.
Ipak, treća selekcija filmova iz Velikog natjecanja otvorena je filmom Zaustavljeno vrijeme Laurence Bergeot-Veréb. Očigledno protok vremena i životna prolaznost je svojevrsna evergreen tema; samo stvar je u tome da evergreeni često previše sliče jedni drugima. Istinita priča o Sawneyu Beaneu nema tih poteškoća. Riječ je ovdje o posezanju za stvarnom osobom, zloglasnim škotskim ljudožderom, i pokušajem da se ispriča stvarni završetak tog ljudetinoljupca. Ukoliko bi pokušali samo na osnovi kratkih tematskih skica vaditi zaključke grdno bi pogriješili. Naime, autorica Elizabeth Hobbs s lakoćom je snimila film koji mračne sadržaje pakira u pitko, čak i zabavno ruho. Naprstak istine, malo konstrukcije i imamo pamtljiv film! Vladu Kneževića (trenutno u selekcijskoj lavini za ovogodišnji 25 FPS) trebali bi pitati je li radio_int 14/37 prijavljen i za njegov festival. Dvominutno poigravanje sluhom ali i vidom gledatelja sretniju bi sudbinu dočekalo u eksperimentalnom okružju. I napokon, U susjedstvu grada. Joško Marušić odličan je animator i uistinu ima rijetku sposobnost svoje crteže učiniti tako plastičnima, tako životnima. Ipak, zbog nerazrađenog scenarija u kojem se očituje previše rupa film unatoč lokalpatriotskim izljevima pljeska teško da može ponoviti uspjeh primjerice Ribljeg oka.
Nakon Marušića dočekao nas je John R. Dilworth i njegove Životne mijene. Kako bi izgledao animarani film Salvadora Dalija natopljenog u kvalitetan peyotl? Dilworth nam to, baš kao i osobno viđenje reinkarnacije, vrlo zorno pokazuje. Mesožderski refluks i opet udara po svijesti ljubitelja mesa. Naturalističan i duhovit, apsurdan i ciničan je to film Eddie Whitea i Jamesa Calverta. Autori su se poigrali kolažem i održali nam dobru lekciju protiv drugog smrtnog grijeha. Završni obračun s vegetarijancima također ne izostaje: srećom jer lekcijom posebno pogođeni mogli bi (maliciozno i posve pogrešno) Mesožderski refluks ocijeniti pamfletom. Hrana, njen nastanak, nestanak ali i zavodničko oruđe u rukama zaljubljene žene bila je tema filma Pita od jabuka (naslovna fotografija). Isabelle Favez ima vrlo prepoznatljiv, donekle simplificiran animatorski stil, ali i očigledno zna kako ispričati priču. Topla storija o jednoj mački, psu i ljubavnom trokutu (pekarica, mesar i lovac) bez prevelikih muka na trenutak je posve osvojila publiku.

Snovi i želje – obiteljske veze
Tobogan kanadske animatorice Sharon Katz odlikuje se svojom jednostavnošću podjednako u svojoj 2D računalnoj animaciji koliko i samim sadržajem. Izostanak boja, često tek naznačene konture i suočavanje s problemom hendikepiranosti. Srednjovječna Beryl također ima svoj hendikep. Ona je junakinja filma Snovi i želje – obiteljske veze i jednosavno previše voli sedmu umjetnost. Kako bi izgledala osoba posve poludjela za snimanjem filmova saznali smo od iznimne Joanne Quinn. Ovaj je flm sasvim sigurno dio kruga najvećih favorita. Zamjerke se ne mogu pronaći ni uz najbolju volju. Besprijekorna animacija, pametan humor i apsolutno: film dana. Guy De Maupassant napisao je novelu, Alexey Demin napravio je film. Boitel nam donosi priču o kulrunom jazu kojeg produbljuje problem rasizma. Ono što je vrlo pohvalno u Deminovom filmu jest što se ni trenutka ne pribjegava moraliziranju. Jednostavno se sjetno konstatira stanje – u konačnici takav pristup je i najdjelotvorniji...
Rezuckanje Stevena Woloshena još je jedan kandidat za 25 FPS. Ipak, film nam je pokazao u svojoj hermetičnosti razumljivo i pristupačno lice, za razliku od gore spomenutog radia_int 14/37. Kombiniranje filmskih isječaka s glazbenom pozadinom Fatsa Wallera čini uspjelu audio – vizualnu sinergiju. Za književnim predloškom posegnuo je i Bruce Alcock. Osim poeme Ala Purdyja za nastanak filma U hotelu Quinte trebalo se pribjeći i čitavom nizu animatorskih tehnika: računalo, crtež na celu i papiru, boja na staklu, kolaž, ugljen i uljana boja na papiru, fotokopije i na kraju snimke cvijeća bile su potrebne za nastanak ovog 218 sekundi dugog filma. Što reći nego: animacijom se doista mogu baviti samo zaljubljenici. Dugi dan gospodina Calpaccia uradak je umjetničke zajednice koja se zove UrumaDelvi i koju čine Uruma i Delvi, naravno. Jurnjava, konzumerizam, život po diktatu sata. O evergreenima smo već ponešto rekli.
Lirska priča o djevojci koja postaje ptica (ili seli u neku drugu dimenziju?) film je Portugalke Regine Pessoe. Tužna priča sa sretnim završetkom pokazala se kao mala misaono – sentimentalna, zamišljena oaza atraktivne srijede. A nakon toga Pythonovci bi rekli: nešto posve drugačije. Dvije reklame za United Airlines. Nakon Blizanaca posrnula aviokompanija malo je zdušnije prionula na promociju pa su tako Wendy Tilby i Amanda Forbis angažirane za reklamu Gospodin Hlačić, a Michaël Dudok de Wit za Život. Pred zaključak dana pristigla nam je još jedna mladica vrlo kratke, ali i namjenske forme. Biti u krivu – biti u pravu glazbeni je video spot inovativne animacije koju potpisuju Joris Clerté i Philippe Massonnet. I za kraj dva filma: Ose guske i stablo kruške još je jedan film nastao prema literarnom predlošku. Preuzeti su motivi iz romana Revenge of the Lawn Richarda Brautigana, a crtežima kredom László Csáki im daje vizualnu komponentu. Hodnik Alaina Gagnola i Jean-Loup Feliciolia nešto je pamtljivije djelo. Klasičnim crtežom na papiru došlo se do jezovitog filma još jezovitijeg kraja. Baš primjereno za laku noć. Hoćemo li ugledatiti lopove? Hoćemo li se izvući? Postelja meka vrlo brzo razbija takve slutnje!