Preskoči na sadržaj
Vijesti

Animafest – završna večer

Danijel Štriga

U još jednom prepunoj dvorani kina Europa, jučer je održana dodjela nagrada ovogodišnjeg izdanja Animafesta. Žiri, kojeg su činili Milan Blažeković (Hrvatska), Erik Novak (Mađarska) i Vera Vlajić (Srbija) dodijeli su Grand Prix francuskom filmu "Azur i Asmar" Michela Ocelota. Pri tome su posebna priznanja dobili dječji film "Putovanje u šalici" Aarona Lima te "Perzepolis" – na kojeg ću se vratiti – i danski film "Princeza" Andersa Morgenthalera. Nagradu publike je – posve očekivano – dobio "Pčelin film", idejno djelo komičara Jerrya Seinfelda koje su režirali Steve Hickner i Simon J. Smith.

Forum za razvoj projekata se pak fokusirao na pronalaženje i nagrađivanje najboljeg filmskog projekta u razvoju. Žiri, u sastavu Darko Bakliža (Hrvatska), Phillipe Bobera (Francuska) te Ulricha Wegenasta (Njemačka) dodijelio je nagradu Zlatni Zagreb mađarskom projektu "Tomijeva borba" Géze M. Tótha – filmu o mladoj kompjuterskoj generaciji danađnjice. Posebno priznanje žirija je pak dobio projekt "Ptice kao mi" Faruka Šabanovića (BIH) koji se bavi adaptacijom knjige "Govor ptica" Fariduddina Mohammada Attara.



Persepolis

"Persepolis"
, posljednji film Festivala kojeg sam pogledao, mi je ujedno bio i najbolji. Rađen prema autobiografskom stripu Marjane Satrapi (koja, uz Vincenta Paronnauda potpisuje i režiju), "Persepolis" se bavi odrastanjem jedne Iranke tijekom Islamske revolucije i 8-godišnjeg rata sa Irakom. Iz takvog opisa filma sam u najboljem slučaju očekivao dokumentarac, a u najgorem zamorno propovijedanje o užasima vjerskog fundamentalizma.

Pogriješio sam.

"Persepolis" je prvenstveno iznenađujuće duhovita priča o sazrijevanju jedne djevojke, o njezinoj obitelji (posebno o divno otkačenoj baki), o emigraciji, o lažnom i pravom političkom aktivizmu, o ljubavi, seksu i seksizmu ali i, da, o islamskom fundamentalizmu. Pri tom, snaga kritike leži upravo u tome što je bačena u drugi plan dok nam autorica pokušava približiti likove kao obične ljude čija je povijest skrenula u nesretnom smjeru. Upravo u toj humanosti Marjaninih stanovnika Teherana leži najdublja kritika državne represije kojoj su izloženi ali i onih koji sustavno dehumaniziraju muslimane za dnevnopolitičke svrhe. Fantastičan film.


Još iz rubrike