Animafest – završna večer
U još jednom prepunoj dvorani kina Europa, jučer je održana dodjela nagrada ovogodišnjeg izdanja Animafesta. Žiri, kojeg su činili Milan Blažeković (Hrvatska), Erik Novak (Mađarska) i Vera Vlajić (Srbija) dodijeli su Grand Prix francuskom filmu "Azur i Asmar" Michela Ocelota. Pri tome su posebna priznanja dobili dječji film "Putovanje u šalici" Aarona Lima te "Perzepolis" – na kojeg ću se vratiti – i danski film "Princeza" Andersa Morgenthalera. Nagradu publike je – posve očekivano – dobio "Pčelin film", idejno djelo komičara Jerrya Seinfelda koje su režirali Steve Hickner i Simon J. Smith.
Forum za razvoj projekata se pak fokusirao na pronalaženje i nagrađivanje najboljeg filmskog projekta u razvoju. Žiri, u sastavu Darko Bakliža (Hrvatska), Phillipe Bobera (Francuska) te Ulricha Wegenasta (Njemačka) dodijelio je nagradu Zlatni Zagreb mađarskom projektu "Tomijeva borba" Géze M. Tótha – filmu o mladoj kompjuterskoj generaciji danađnjice. Posebno priznanje žirija je pak dobio projekt "Ptice kao mi" Faruka Šabanovića (BIH) koji se bavi adaptacijom knjige "Govor ptica" Fariduddina Mohammada Attara.

Persepolis
"Persepolis", posljednji film Festivala kojeg sam pogledao, mi je ujedno bio i najbolji. Rađen prema autobiografskom stripu Marjane Satrapi (koja, uz Vincenta Paronnauda potpisuje i režiju), "Persepolis" se bavi odrastanjem jedne Iranke tijekom Islamske revolucije i 8-godišnjeg rata sa Irakom. Iz takvog opisa filma sam u najboljem slučaju očekivao dokumentarac, a u najgorem zamorno propovijedanje o užasima vjerskog fundamentalizma.
Pogriješio sam.
"Persepolis" je prvenstveno iznenađujuće duhovita priča o sazrijevanju jedne djevojke, o njezinoj obitelji (posebno o divno otkačenoj baki), o emigraciji, o lažnom i pravom političkom aktivizmu, o ljubavi, seksu i seksizmu ali i, da, o islamskom fundamentalizmu. Pri tom, snaga kritike leži upravo u tome što je bačena u drugi plan dok nam autorica pokušava približiti likove kao obične ljude čija je povijest skrenula u nesretnom smjeru. Upravo u toj humanosti Marjaninih stanovnika Teherana leži najdublja kritika državne represije kojoj su izloženi ali i onih koji sustavno dehumaniziraju muslimane za dnevnopolitičke svrhe. Fantastičan film.