Preskoči na sadržaj
Vijesti

Brešan vs. Palunko

Danijel Štriga

"Možda i nisam prava osoba za pričanje o pisanju scenarija." – komentirao je u šali redatelj Vinko Brešan, dodajući kako od toga bježi skoro kao vrag od tamjana. No, činjenica je da je gost ovomjesečnog programa Palunko utorkom i redatelj hitova Kako je počeo rat na mom otoku i kao i trilera MaršalSvjedoci redovito bio barem donekle umiješan u proces pisanja scenarija. Pri tome je surađivao sa književnikom Juricom Pavičićem, svojim ocem Ivom – također poznatim piscem – te Matom Matišićem.

    Scenariji

Za Brešana je strahovito važna mogućnost redateljskog iščitavanja gotovog scenarija – sposobnost distanciranog promatranja tuđeg scenarija i procjene u kolikoj mjeri ga treba promijeniti za veliki ekran. Pisanje scenarija je pak svojevrsna zamka koja redatelja - osim što ga opterećuje radom koji mu zapravo nije prioritet – možda i previše emocionalno veže uz scenarij onemogućujući mu kasnije kritičko preispitivanje istog iz drugačije perspektive.

Rad sa glumcima također može biti važan. Brešan je istaknuo važnost improvizacije na probama pri čemu i sam prihvaća sugestije glumaca. No, jednom kada snimanje zaista započne, prostor za improvizacije se uvelike smanjuje.

Književnost i film po Brešanu predstavljaju izvore nadahnuća za filmsko stvaralaštvo. Knjige ne samo da predstavljaju potencijalni materijal za ekranizaciju, već i pomažu filmašima u prepoznavanju tema motiva i emocija koje ih najviše privlače u vlastitom stvaralaštvu.

Sličnu funkciju imaju i filmovi, i tu je Brešan pohvalio program kina Tuškanac. Ono je, po njemu, preuzelo funkciju nekadašnje Kinoteke omogućivši gledateljima kroz različite cikluse filmova stjecanje šire perspektive sa pojedinim periodima, stilovima ili filmskim stvaraocima.

Savjeti početnicima

Glede prezentacije ideja za film, Brešan se otvoreno pozvao na holivudsku praksu sažetog opisivanja scenarija u pet rečenica. Tvrdi kako iako takva praksa može zvučati apsurdno, ona je fantastičan način vježbanja samodiscipline i sažimanja filma na najvažnije elemente.

U eri elektroničke pošte isplati se promovirati scenarij među producentima: za razliku od redatelja koji se drže svojih specifičnih osobnih afiniteta, producenti su ti koji raspolažu širim iskustvom i samim time sposobniji prepoznati kvalitetni scenarij.

Na koncu, ne može se zanemariti korist sudjelovanja u scenarističkim radionicama pri čemu je istaknuta kvaliteta radionica koje su – dijelom i u organizaciji Palunka – vodili takvi iskusni pisci i scenaristi poput Tribusona, Zajeca, Sviličića…

O televiziji i filmu

"Teško je odlučiti se samo za par odličnih redatelja." rekao je Brešan na pitanje o tome koji su mu najdraži filmski redatelji. Tome je dodao kako voli filmove u kojima autor uspijeva obuhvatiti sve aspekte nekoga problema, kao što je Coppola Kumom učinio sa gangsterskim filmom dok je Fellini Amarcordom fantastično portretirao život u provinciji.

Spomenuo je i kako voli žanrovske filmove u kojima redatelj uspije nadrasti okvir žanra. U tom pogledu, nije mogao dovoljno nahvaliti rusku seriju Sašina ekipa koja je, po njemu, kroz jednu gangstersku priču prikazala stanje suvremene Rusije. S druge strane tu je i miješanje žanrova, pri čemu je dobar primjer toga po Brešanu film Uljezi koji kombinira gotički horor i psihološku dramu.

Na pitanje o tome koji je njegov stav o domaćim TV sapunicama i humorističkim serijama, Brešan je ustvrdio kako prema njima ne valja biti prestrog: gledatelj mora biti svjestan da je ovdje redovito u pitanju gotovo industrijski proizvod za brzu zabavu. No, ipak je dodao kako mu se od domaćih humorističkih serija najviše sviđaju Bitange i princeze.

 

Još iz rubrike