Preskoči na sadržaj
EU

CANNES 2005: POSEBNO IZVJEŠĆE

NOVOSTI I ZANIMLJIVOSTI

Tatjana Smojver

Jučer u Cannesu same zvijezde i veliki događaji: nakon američke premijere u ožujku filma “Melinda & Melinda”, kansku premijeru je, van konkurencije doživio, i najnoviji film svima znanog Woody Allena “Match point”. Priča je to o skromnom instruktoru tenisa Chrisu, koji si brakom s izvjesnom Chloe pribavlja udobnost i društveni status, a zaljubljuje se u njezinu vrlo sexy sestru Nolu. Chrisa glumi Jonathan Rhys Meyers, Chloe  Emily Mortimer, a u ulozi Nole Scarlett Johansson. Sam Woody o filmu je rekao:<?xml:namespace prefix = o />

 

match_point_woody.jpg
"Match Point" Woody Allen

 

“Čitav film je bio praćen sretnim okolnostima. Film je uvijek stvar sreće a ovaj je imao sreće, da je došao na svijet u Londonu, da je vrijeme bilo dobro svaki put kad sam imao nešto na umu. Film je dobro ispao, i iako se smatram oštrim kritičarom svoje rada, s ovim sam filmom zadovoljan.”

 

bashing.jpg
"Bashing" Kobayashi Masahiro

 

Zatim smo imali prilike vidjeti četvrti film prikazan u Cannesu japanskog redatelja Masahiro Kobayashi-ja “Bashing”. Kobayashi je dakle do sada predstavio već tri svoja filma u Cannesu: “Bootleg Film” (1999.) i “Man Walking on Snow” (2001) i “Film Noir” (2000).

U ovom filmu napravio je slobodnu adaptaciju istinite i ujedno tabu japanske priče. Mlada djevojka Yuko vraća se u svoju zemlju nakon zarobljeništva na Srednjem Istoku. Taj događaj smatra se poniženjem za cijelu zemlju i nacionalno traumom, pa djevojku, 6 mjeseci nakon njezina povratka, verbalno i fizički zlostavljaju njezini zemljaci. Yukin život postaje fiksacija na jednu ideju: vratiti se na Srednji istok, jedinom mjestu koje je njezinom životu dalo smisao. 

 

KOBAYASHI.jpg

Kobayashi Masahiro  

 

O svojoj zemlji i razlozima uznemiravanja mlade Yuko, Kobayashi će reći:

 

“Japan je seosko društvo. Ako jedan seljak pređe granicu postaje žrtvom sveopćeg ostracizma, izopćenik... Teško je objasniti. Znam mnogo ljudi u Japanu koji činjenice interpretiraju drugačije, zato sam odlučio snimiti igrani, a ne dokumentarni film. Teško je reći zašto je japansko društvo reagiralo tako kako jest. Usudio bih se reći da je to odgovornost japanskog premijera Koizumija koji je tvrdo stajao na poziciji okrivljavanja talaca optužujući ih da je to njihova greška. Rekao je da je to njihova vlastita greška.”

 

Hinner Saleem debitirao je na Cannesu svojim “Kilometre Zero”, drami smještenoj u vrijeme iransko-iračkog rata. Film priča priču o Aku, mladom Kurdu, koji završava u vojsci Sadama Husseina protiv svoje volje te mu  biva dodijeljena misija: mora vratiti mrtvo tijelo ratnog mučenika njegovoj obitelji, a on u tome vidi i idealnu priliku za bijeg preko iračke granice u Tursku...Sam redatelj je sa 17 godine pobjegao iz zemlje kako bi izbjegao Husseinovu diktaturu a kako sam kaže film govori da: “nismo nimalo napredovali. Irak je izmišljen prije 80 godina, i od tada, zemlja nije napravila niti jedan korak unaprijed. Zbog toga bi čovjek mogao očajavati ili poći od nule.”

 

 

Saleem je pojasnio autobiografske aspekte filma: “Pošao sam od iskustva moga brata. On je bio unovačen protiv svoje volje, kad je u pidžami išao od kuće do obližnje pekarnice. Uhvatili su ga i odveli do iranske granice, 800 kilometara od našeg doma. To je osnova na kojoj sam izgradio scenarij.”

 

Ovogodišnja novina festivalski Atelier, radionica koja pomaže mladim redateljima da dovrše i dopune svoje projekte. Organizator Cinefondation odabrala je 18 projekata iz cijelog svijeta te sastavila program koji će odgovoriti na potrebe mladih filmaša. Među izabranima našli su se Lisandro Alonso iz Argentine, Joaquim Lafosse iz Belgije, Imunga Ivanga sa ili iz Gabona, Meksikanac Gerardo Naranjo i Ryan Eslinger iz SAD-a.Tijekom čitavog festivala 18 će mladaca asistirati u organizaciji sastanaka sa profesionalcima koji bi bili za njih zainteresirani, odnosno pomagat će sami sebi.

 

 

Još iz rubrike