Preskoči na sadržaj
Vijesti

Chris Marker u Zagrebu

Hrvoje Pukšec

Uz dužno poštovanje prema svim filmskim gostima ovogodišnjeg Human Rights Film Festivala jedan autor bez ikakve sumnje plijeni svojom atraktivnošću. Chris Marker mu je ime, a najšira će ga publika prepoznati kao čovjeka zaslužnog za nastajanje znan – fan filma Dvanaest majmuna. Upravo tako, Terry Gilliam je na osnovu Markerovog filma Mjesto oproštaja (La Jetée) snimio svoju pamtljivu uspješnicu no svatko tko je pogledao original zna kako je riječ tek o razvodnjenom, istovremeno i dodatno zašećerenom, holivudskom instant bućkurišu. Da ne bi bilo zabune: Dvanaest majmuna je solidan film; ali samo do trenutka kad se pogleda Mjesto oproštaja.<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

Početi priču o velikom Markeru s Mjestom oproštaja podjednako je i pogrešno i ispravno. Pogrešno utoliko što je u svoju filmografiju Marker uglavnom bilježio dokumentarno – eksperimentalne naslove, a ispravno iz razloga što mu je to najpoznatiji film i zato što on u sebi sadrži njegove bitne autorske potpise. Chris Marker, ili pravim imenom Christian François Bouche-Villeneuve, svaki svoj film oblači u mantrične pločice (samo)spoznajno obojanih fuga. Ne zanimaju ga žanrovske odrednice niti uobičajeno očekivani redateljski postupci. Mjesto oproštaja je tako u svojoj biti eksperimentalan film koji zbog napuštanja apstrakcije i zbog iznimne narativnosti u biti simulira (a u konačnici i postaje) igranofilmski naslov. Bolji poznavatelji djela Chrisa Markera kažu da on iz filma u film provlači jednaka pitanja smisla i spoznaje. S posljednjim danom ovogodišnjeg Human Rights Film Festivala i mi ćemo biti bliži odgovorima na pitanja koja se roje oko tog iznimnog francuskog filmaša.

Ono što ipak nećemo saznati jest kako danas izgleda ili koji su mu sljedeći planovi. Samonametnuto zaziranje od medija na koje se davno odlučio i dalje prakticira. No iskreno, to i nije bitno. Bitni su filmovi kojima daje topografiju svojih životnih lutanja/pronalaženja, a sljedećih dana pogledat ćemo sljedeće naslove:

 

 

Petak 09. 12., kino SC, 17 sati

Dubina zraka je crvena (Le Fond de l’air est rouge)

 

Subota, 10. 12., kino SC, 20 sati

Cuba Sí!

 

Nedjelja, 11. 12., kino SC, 17.30 sati

Pariške priče (On vous parle de Paris: les mots ont un sens)

I kipovi umiru (Les statues meurent aussi)

Jedan dan Andreja Arseneviča (Une jornée d’Andrei Arsenevitch)

 

Ponedjelja, 12.12., kino SC, 17.30 sati

Posljednji boljševik (Le Tombeau D’Alexandre)

 

Utorak, 13. 12., kino SC, 17.30 sati

Daleko od Vijetnama (Loin du Vietnam)

 

Srijeda, 14. 12., kino SC, 17.30 sati

Mjesto oproštaja (La Jetée)

Bez sunca (Sans Soleil)

 

 

Pojedinosti o filmovima potražiti treba na ovim stranicama.

 

Još iz rubrike