DANI NOGOMETA
Ako ste psihotičan i tek izašli iz zatvora, rođeni ste baksuz i gubitnik, šef vas svako-malo šikanira na poslu jer koristite telefon za privatne razgovore, ženska vas je ostavila s tipom koji nosi povez preko oka da bi je mogao normalno poljubiti
Jorge je tridesetogodišnjak koji smatra da mu život ne može biti gori. Posao ga deprimira, a djevojka ostavlja kad je zaprosi. Da bi stvar bila još gora, ni njegovi prijatelji nisu nimalo zadovoljni svojim životima. Stoga sudjelovanjem u lokalnoj nogometnoj ligi odluče ostvariti prvu pobjedu u svome živote. Jedini je problem što skupini od sedam odlučnih prijatelja na životnoj misiji nedostaje talenta. No, dečki su uporni i izvojevat će nogometnu pobjedu na samo njima svojstven način. <?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />
Originalni naslov: Dias de futbol
Španjolska 2003.
Redatelj: David Serrano
Scenarij: David Serrano, Mischa Alexander, Jean van den Velde
Producent: Ghislain Barrois
Uloge: Alberto San Juan, Ernesto Alterio, Natalia Verbeke, Pere Ponce, Fernando Tejero, Diego Martin
Trajanje: 118 minuta
Žanr: komedija

Za zagrijavanje propješačite do obližnjeg kino prikazivača, pogledajte ''Dane nogometa'' i bit ćete u vrhunskoj formi za nastavak gledanja nogometnog prvenstva.

Ako ste psihotičan i tek izašli iz zatvora, rođeni ste baksuz i gubitnik, šef vas svako-malo šikanira na poslu jer koristite telefon za privatne razgovore, ženska vas je ostavila s tipom koji nosi povez preko oka da bi je mogao normalno poljubiti, kosa vam otpada i zbog toga postajete prilično neurotični, Zijad Sokolović vas je izbacio iz prvog kruga natjecanja i time vam onemogućio blistavu glumačku karijeru, panično tražite smisao života u vožnji taksijem za kojeg nemate ni vozačku, znajte, niste jedini. Sve ovo događa se likovima španjolskog film ''Dani nogometa'' koji prati probleme nekoliko prijatelja koji se nalaze u svojevrsnoj krizi 30-tih godina. Jorge je pomalo depresivan zbog stalnog ''forsiranja'' na poslu a zaručnica ga nakon 6 godina zajedničkog življenja napušta kad je zaprosi jer nije odlučan kao naš predsjednik Mesić u mlađim danima: Bit ćeš Stipina ili ničija! Jorge pronalazi žensku koja je ''strastvena zvijer'' i nepromišljeno mu predlaže da ''zbrišu'' iz grada. Brat mu po nevolji, frustrirani ćelavac Ramon, konstantno je iznerviran suprugom koja je oduševljena svojom trudnoćom. Gonzalo je studirao pravo i bezuspješno tražio djevojku što ga je dovelo u nezavidan položaj vječnog samca. Carlos je želio postati poznati glumac, ali svaka filmska ili televizijska audicija završila je debaklom, Miguel svira gitaru i oženjeni je policajac koji sanja o skladateljskoj karijeri i iritira ga vlastita žena koja ne vjeruje u njegov talent. Iz zatvora se vraća Antonio koji želi studirati Psihologiju i zarađivati taksiranjem ( glumac Ernesto Alterio nominiran je za nagradu Goya za glavnu mušku ulogu te nagradu Udruge španjolskih glumaca ). Njihov život nije kućica-u-cvijeću ali nije ni otužna baraka-5-be. Oni nisu narkomani, socijalni slučajevi, marginalci ili asocijalni tipovi, oni su jednostavni i normalni na posebno šarmantan način a njihov život po ničemu se ne razlikuje od naših i tu je kopča koja nas snažno vezuje uz njih.

Na omotu kratkog romana Ede Popovića ''Izlaz Zagreb jug'' piše kako je to knjiga o ''generaciji koja je cugala u dvadesetom, a trijeznila se u 21.stoljeću''. Nešto slično se događa i junacima ovog filma koji nisu teški cugeri ali njihova količina beznađa može se mjeriti onom alkoholnom pa odluče radikalno promijeniti život tj. ''otrijezniti se''. Dakle, španjolska ekipica jednog dana odluči uzeti stvar u svoje ruke takvom odlučnošću i entuzijazmom kakvu nema ni Baskijska separatistička organizacija. Naime, sedmorica prijatelja ( vjerojatno parodijska konotacija na ''Sedmoricu veličanstvenih'' ) žele unijeti novi smisao u njihove isprazne egzistencije pa energično odluče osnovati nogometni sastav s kojim bi pokazali sebi i drugima kako nisu za bacanje i da još uvijek mogu ostvariti vrhunske rezultate koje su projicirali u osvajanje malonogometnog trofeja. U nastavku gledamo toplu priču o prijateljstvu, ljubavnim zanosima, potragom za samopouzdanjem i svim onim nespretnostima i životnim glupostima u koje smo se spremni uvaliti i ispasti smiješni, o svim onim pustim planovima i ciljevima koji nikako da se ostvare na način kako smo zamislili. Upravo iz tih razloga, svi likovi ovog filma jako su nam simpatični i dragi a njihove baksuzne egzistencije ne doživljavamo kao odbojne i antipatične, štoviše, u nama bude priličnu količinu poštovanja koje proizlazi iz upornosti i klovnovske tuge koja ponekad može progovoriti puno više od ''smrknutih i zamišljenih likova intelektualaca'' koji razmišljaju o ''bremenitosti života'' ( ukoliko želite gledati ''ozbiljan nogomet'' pronađite nogometno-ratni film Johna Hustona ''Bijeg u pobjedu'' u kojem Sylvester Stalone i Pele driblaju Švabe, ili nešto ozbiljniji ''Nogometna groznica'' rađenom prema romanu Nicka Hornbya, ponuđena vam je i hrvatska solucija u vidu ''Plavi 9'' Kreše Golika ili ''Ajmo žuti'' Dražena Žarkovića; ako ste skloniji literaturi posegnite za biografskom prozom ''Moja strana'' Davida Beckhama ).
Redatelj filma ''Dani nogometa'' je David Serrano koji je u matičnoj zemlji poznat kao scenarist velikog španjolskog hita iz 2002.godine ''Druga strana kreveta'' koji nije igrao kod nas ( izuzetno zgodna i talentirana Natalia Verbeke, koja u ''Danima nogometa'' glumi Violetu, osvojila je za taj film nagradu ''Ondas'' kao najbolja glumica).Čitavom filmu u koji je prvoloptaški ubačeno nespretno šutiranje ''bubamare'' ( lopte ), pomalo nedostaje koherentnosti, jasnijeg vođenja priče i razrađenije karakterizacije dok anegdotalna dramaturgija u čijem humoru pokatkad prepoznajemo braću Farelli ( proteza na zubima djevojke, Jorge krene u toalet i ubrzo se vrati konstatirajući: Lažna uzbuna! ), ponekad skrene u ''pucanje viceva'' koji su začudo smiješni a osjećaj pri gledanju filma identičan je prisustvovanju nekom otkvačenom tulumu na kojem glavnu riječ vode sedmorica luckastih osobenjaka. Dijalozi su više nego ležerni i nalikuju non-stop prijateljskom zafrkavanju. Dobra razbibriga za one koji ne traže velike poruke i artističke redateljske eskapade. Film se vrlo dobro uklapa u ljetnu shemu hedonističkog uživanja u čarima života-''sunce piči, mi roštiljamo'' rekli bi članovi ''Hladnog piva''.
Film je nogometno-humorna drama za koju je šteta da nije završila ozbiljnije na način punijeg sazrijevanja karaktera, pametnijeg i razrađenijeg raspleta. No, film takav-kakav je prihvaćate kao i njegove junake, puni su mana ali im opraštate zbog simpa dojma i velikog srca. Film ''Dani nogometa'' snimljen je budžetom od 2,6 milijuna eura a na Španjolskim kino-blagajnama uspio je utržiti fantastičnih 12 milijuna eura. Mi smo jedna od prvih zemalja u koje je film distribuiran. Vjerojatno su skontali da nam je nogomet važniji od svega živog jednako kao i Miguelu koji nakon burnog treninga zaboravi vlastito dijete u kolicima koja ostanu pored nogometnog terena.
Pošto je euforija oko naše reprezentacije prošla, nije loše pogledati na velikom platnu ''najlošiju nogometnu ekipu na svijetu'' kao i priču o zreloj mladosti koja pokušava pronaći smisao. Film govori puno više o nama nego što možete zamisliti. Štogod nam obećavali, mi smo generacija koja će još podosta godinica prazniti boce u Hrvatskoj a trijezniti se tek kad uđe u Europu. Dakle, pokušajte zapamtiti svoje mamurluke da biste ih jednog dana pretočili u sličnu igranofilmsku pričicu. Runda za sve!!!
Silvio Mirošničenko