DAVOR KONJIKUŠIĆ: TRAJNO NASTANJENI STRANAC
Razgovor s Davorom Konjikušićem
Zbog ljubavi se preselio u Zagreb 2003. godine i odmah nas je zašarmirao «Trajno nastanjeni stranac» o svima nam dragom Edi Maajki. Ove godine njegov film «Izbrisani» o ružnoj i tužnoj pogrešci sistema gostovao je na dva zagrebačka festival, od kojih je drugi upravo DHF. Za sebe će reći da je prije svega novinar i da mu je tako draže. On je <?xml:namespace prefix = st1 ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags" />Davor Konjikušić.<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />
FILM.HR: Na Danima hrvatskog filma predstavit će te se publici svojim dokumentarnim filmom «Izbrisani» nastalim 2004. godine. Kako je nastala ideja za snimanje ovog filma?
KONJIKUŠIĆ: Ideja za snimanje filma nastala je tokom 2002. godine, kada sam u nekoliko navrata čuo za sudbinu ljudi, "južnjaka", koji žive u Republici Sloveniji. Radi se o hiljadama slučajeva kršenja osnovnih ljudskih prava (poslednji broj je 18,305 ljudi), koja su za posledicu imala proterivanja, uništavanje brakova, nemogućnost zapošljavanja i još puno drugih problema. Meni kao autoru je bilo zanimljivo da izađem iz "okvira gadosti" ostalih naroda bivše Jugoslavije i da se pozabavim temom sistematskog kršenja ljudskih prava Srba, Hrvata i Bošnjaka u državi koja u našoj mikro regiji važi kao simbol demokratičnosti, prosperiteta i ekonomskog uspeha. Istovremeno mislim da na velikom broju drugih polja to Slovenija zaista i jeste.

"Izbrisani" Davora Konjikušića
FILM.HR: Koliko je puta film do sada prikazan? Kako je prihvaćen od publike i kritike? Kakva mu je sudbina?
KONJIKUŠIĆ: Prikazan je nekoliko puta i to uglavnom na festivalima u regiji (Zagreb Film Festival, Human Rights Film Festival, VIVIsect fest). Nadam se da život ovog filma još nije pri kraju, te da će tek doživeti svoje uspone ili padove. Što se publike tiče film je odlično prihvaćen, ali bi voleo da svoju premijeru doživi uskoro u Sloveniji.
FILM.HR: 2003. godine na Zagreb Film Festivalu proslavili ste se filmom «Trajno nastanjeni stranac» o Edi Maajci. Otkud ideja za dokumentarac o Edi?
KONJIKUŠIĆ: Nisam baš siguran da sam se proslavio, ali drago mi je da sam za taj film kasnije dobio jednu mini nagradu publike na jednom simpatičnom festivalu u Ičićima. Edo je tada bio novost, a kao izrazito popularna ličnost koja odlično izgleda pred kamerom i sam je doneo popularnosti filma. Edo je za mene bio medij kroz koji sam pričao priču. Njegova izbeglička sudbina, koja izuzetno definiše sve što radi bila mi je bliska i slična. Stranac je zapravo moj prvi film rađen uz minimalna finansijska sredstva. Iako su mi jasni svi njegovi nedostaci sa stanovišta filmske struke, dokumentarac je izuzetno gledan što mi je baš drago.
FILM.HR: Vi ste inače i profesionalni novinar. Ili filmski redatelj i novinar. Planirate li spojiti vaše dvije profesije na nekom sljedećem filmu?
KONJIKUŠIĆ: Već sam spojio svoje dve profesije, što se zapravo i vidi iz svih mojih radova. Te dve stvari su često jedno, a primera ima i kod nas i u svetu. Smeo bi reći da mi je sama fabula filma često daleko više važnija od režije i samog nivoa produkcije. Ne smatram se delom filmskog sveta. Novinari su mi privatno draži.
FILM.HR: Postoji li još Freelance productions? Je li taj projekt zaživio?
KONJIKUŠIĆ: Svojevremeno smo govorili da je Freelance neuništiv zato što ne postoji. Kao video produkcija koja nije bila registrovana, a koja je opremu i montažu imala u ilegalnim prostorijama, te koju su čuvali ljudi koji su živeli u napuštenim kancelarijama pored i koji su dolazili iz "miljea gradskog podzemlja" (ne onog kriminalnog), zapravo je uvek više bila ideja, nego prostor i mašine. Filmovi, kao i ideje su neuništive.

"Izbrisani" Davora Konjikušića