Preskoči na sadržaj
Vijesti

Dokumentarni utorak

Danijel Štriga 16.DHF

Četvrti dan ovogodišnjih Dana hrvatskog filma prošao je u znaku poticanja veće tolerancije u hrvatskom društvu: tolerancije prema bolesnima, slabima ili jednostavno drugačijima od većine. Dobar dio prikazanih filmova tematizirao je probleme s kojima se u svom privatnom i javnom životu suočavaju različite marginalizirane skupine. Štoviše, taj motiv se ponovio i u prvom igranom filmu programa, kratkoj satiri "Tri ljubavne priče" redateljice Snježane Tribuson. No, o tome vrlo skoro!

Za 4 godine – redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića pripovijeda o Damiru, 26-godišnjaku iz Podsuseda koji sanja kako će jedan dan biti akcijski glumac poput Brucea Willisa. No, Damir je prije šest godina doživio prometnu nesreću u kojoj je većim dijelom tijela ostao paraliziran. "Za 4 godine" nam u kratkim, oštrim i bolnim  crtama prikazuje snove i svakodnevnicu čovjeka koji se nosi sa životom koji je većini od nas nepojmljiv. Damir ne treba otići u Hollywood da bi postao heroj, on to već jest zahvaljujući svojoj ustrajnosti i vjeri u život. 

Novi život – jednominutni dokumentarac Luke Marottija prikazuje parenje zmija na golom kamenu primorskog groblja. Sam po sebi, ovaj film je bio prekratak da bi ostavio jači dojam, no u kontekstu ostalih filmova, njegova kratka poruka od neraskidivoj vezi smrti i života je odjeknula iznenađujuće snažno.

Palčica – 9-godišnja Mihaela Marković jedina je osoba u Hrvatskoj (i jedna od 60 u čitavom svijetu) koja boluje od primarnog tipa patuljastog rasta. Malena poput bebe i od milja prozvana Palčicom, Mihaela se svaki dan mora nositi sa zbunjujućim svijetom divovskih ljudi. Redatelj i scenarist Tomislav Žaja kroz film opetovano naglašava golemost običnih stvari u Palčićinom svijetu, ali nastoji očuvati optimizam: njena obitelj, odgajateljice i prijatelji iz vrtića za djecu s posebnim potrebama joj pružaju podršku kako bi se i Mihaela mogla osjetiti dijelom društva.

Na ovom radnom mjestu nema mjesta za vas - najdužeg trajanja i najdužeg imena od prikazanih dokumentaraca četvrtog dana festivala, film redatelja, scenarista i montažera Slavena Žimbreka zaslužuje i najduži osvrt. Iako ne tako emocionalno dojmljiv kao "Direkt: Junk" ili "Za četiri godine", "Na ovom radnom mjestu nema mjesta za vas" to obilato nadoknađuje svojom polemičnošću i širim opsegom. Film se bavi diskriminacijom pri zapošljavanju koju u Hrvatskoj doživljavaju Romi, homoseksualci,  HIV pozitivne osobe i druge marginalizirane skupine.

Dokumentarac započinje razgovorom autora s običnim ljudima koji uočavaju diskriminaciju žena kao dominantni problem hrvatskog društva. No, tu dolazi trik – intervjuiranim osobama se daje popis pripadnika različitih manjinskih društvenih skupina i pita ih se da li bi bili spremni raditi s njima.

Gorkim humorom ovaj film pokazuje zablude i netoleranciju svih tih finih i prosvijetljenih intervjuiranih ljudi od kojih neki vjeruju da se HIV prenosi dodirom ili ubodom komaraca, dok drugi relativiziraju probleme diskriminacije tvrdnjama da ni drugdje nije drugačije. Za to vrijeme, osobe s posebnim potrebama poput paraplegičara, gluhih, slijepih i inih nesretnih svaki se pak dan moraju suočavati s noćnom morom hrvatskih predrasuda i birokratskih labirinata.

Najveća ironija ovog filma je to što formalni mehanizmi pomoći zapostavljenima postoje barem u nekoj mjeri. No, oni ostaju puko slovo na papiru jer nema niti hrabrosti niti znanja niti razumijevanja kako bi se problemi ovih od društva zapostavljenih skupina zaista riješili i omogućilo im se pravo na rad.

Direkt: Junk – polusatni TV dokumentarac Hrvoja Mabića prikazuje život trojice bivših narkomana. Iako sva trojica pripadaju praktički istoj generaciji, njihov je put u i kroz ovisnost bio poprilično različit, no posljedice su iste: heptanoni i osjećaj praznine. Mabićevi sugovornici rječito opisuju svoje probleme s drogom, a autor nam uspijeva dočarati tu stalnu, tihu napetost i sjenu koja se provlači kroz njihove živote. dok pokušavaju ponovo stati na svoje noge.

Sljedeća dva dokumentarna filma se bave posve drugačijom tematikom: ratom. No, osjećaj motiva nepravedne marginaliziranosti ostaje i ovdje. Naime, iako se oba filma bave u biti sporednim aspektima daleko većih ratnih događaja, oni sa njima ipak dijele vrlo stvarnu ljudsku patnju i strah.

Nebeski vitezovi slavonskih ravni – koristeći neobjavljeni arhivski materijal, Vladimir Brnardić nam pripovijeda o pilotima poljoprivrednih aviona koji su se proslavili koncem 1991. bacanjem lijekova i improviziranih "bojler-bombi" u letovima iznad Vukovara. Autorovi sugovornici otvoreno priznaju zanemariv taktički rezultat tih letova, no ne osporavaju njihovu golemu važnost za moral. Jedina zamjerka filmu se učinilo korištenje holivudske filmske glazbe (u jednom trenutku se čuje naslovna tema filma "Gladijator" Ridleya Scotta") čija bombastičnost zvuči lažno i pretjerano u usporedbi sa stvarnim herojstvom ovih vojnih veterana.

Rat brzih brodova – Epizoda dokumentarnog TV serijala o velikim brodolomima Jadrana. Film se bavi malo poznatim aspektom drugog svjetskog rata, borbama njemačkih i britanskih torpednih čamaca koji su se u zadnjih nekoliko godina rata, sukobljavali oko vojnih knovoja. Film redatelja Davora Šarića i Dane Budislavljević ima sve sastavne elemente BBCjevih povijesnih dokumentaraca: povijesne snimke, razgovore s njemačkim i engleskim sudionicima borbi i snimke potopljenih čamaca. "Rat brzih brodova" nema emocionalni naboj prethodnih filmova ali je vrlo korektno i profesionalno odrađen.

 

Još iz rubrike