Preskoči na sadržaj
Vijesti

DON'T CRY FOR ME, LA PLATA!

(Naša dopisnica javlja o Ivandinom trijumfu pred publikom)

Miron Sršen

Zrinka Cvitešić  iz La Plate:

"Pred više od soma gledatelja, publika je stojeći ovacijama, suzama i zagrljajima dočekala našu projekciju. Nakon projekcije,  direktor festivala Fernando Ferreira odveo nas je na gala večeru. Čuj, već smo na premijeri službeno proglašeni za najelegantniju ekipu, ali nisu znali da će im se film svidjeti daleko više od naše garderobe. Argentinci govore što misle, ljube, plaču, i vole svoj film.  A naš film su zavoljeli kao da je njihov. Ferreira veli da misli da su Hrvati najsličniji Argentincima. Nogomet, klopa, vino, marenda, siesta. Mislim, Ivanda je sigurno u Argentini kao doma, čovjek je splićanin.   Bome, i ja se osjećam kao da ne bih odavde. (Uostalom, lijepi broj Argentinaca i jesu  podrijetlom naši). To je jedan od razloga što je na presici bilo jednako gledalaca kao na projekciji: opet oko tisuću. Jedan u.s.a. povjesničar filma rekao je na presici da film ima energiju Romea i Julije. Argentinci koji su prošli strašne stvari i međuljudsku mržnju u nedavnoj povijesti, zahvalili su Ivandi što ih je poučio o njima samima. Takodjer, jedan kritičar je zahvalio Stanku Babiću kao rijetkom producentu koji je strastveni prijatelj svog filma. Ivandu su još pohvalili  da je vrlo precizan redatelj koji znade izvući jasne konture  najmanjoj ulozi. Uopće, mislim da su film pustili ravno k srcu i doživjeli ga skroz emotivno. Čitav festival je počeo šokom zbog Madridskog pokolja, činjenica što se u filmu pojavljujem pod feredjom samo je doprinjela tom nekom općem ganuću, razmišljanjima o ludilu nasilja, vjera, dogmi ... Upoznala sam velikog redatelja Pina Solanasa koji je bio politička žrtva za vrijeme Menema (5 puta su ga probali upucati). S nama se družio i Fernando Biri obožavani argentinski redatelj, pridružio nam se i Brazilijanac Hector Babenco (Poljubac žene pauka, s Williamom Hurtom, sjećate se ...). Nevjerojatno je što se događa na ulici kad ljudi vide svoje velike redatelje, čovječe, kao da su nogometaši. I nevjerojatno je koliko su ti redatelji borbeni i hrabri ljudi. Naravno da imaju  podršku javnosti. Argentinci drže do svoga, podržavaju se, vole svoj jezik, bore se za latinoamerički duh! Ameri su ih iscijedili skoro do kraja, ali dušu ne daju. Uopće, te ulice, na kojima se pleše tango do jutra ... Nevjerojatno je kako je to strastven narod. A siromašni su. Ubila ih je inflacija (rasprodali su sve stranom kapitalu i onda doživjeli propast – što da Hrvati na to vele?). Ali ih drži nekakvo unutarnje veselje. Super doživljaj, ta Mar del Plata.
Inače, uvod u našu projekciju bio je prvonagrađeni kratki film u Cannesu: BEŽI ZEKO BEŽI mladog Pavla Vučkovića, koji je također gost festivala. Mlad je, tek student treće godine Bg akademije i skroz super tip. Sjedam na avion i vraćam se doma. Nominirali su me za najbolju glumicu festivala. Ken Russel (dida je genijalan, razgovarali smo!) navija za mene. Taj suspence ne mogu izdržati. Bilo bi previše. Brišem iz Buenos Airesa. Sutra imam dvije probe, u dva zagrebačka kazališta.
Vratit ću se ovamo, kad tad, časna riječ! S nagradom ili bez nje!"
<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

Još iz rubrike