Preskoči na sadržaj
Vijesti

FILMSKE LEKCIJE IZ KOMUNIKOLOGIJE

Danijel Štriga
Ovoga je petka u kinu Tuškanac održana svečana premijera pobjednika prošlogodišnjeg natječaja Ministarstva kulture za najbolji alternativni film. Film Tulum Nike Radić i kratki igrani film Bastion Zdravka Mustaća rađeni su u produkciji Hrvatskog filmskog saveza u čije se ime posjetiteljima obratila njihova producentica Vera Robić Škarica. Prije same projekcije filmova publici su se kratkim govorima zahvale obratili i autori filmova.

Tulum

Nika Radić, autorica ovog 10-minutnog eksperimentalnog filma, najavila ga je kao svoj prvi filmski rad u kojem se bavi tematikom koju je do sada izražavala kroz likovna djela. Snimljen digitalnom kamerom u prostoru samog kina Tuškanac, Tulum prikazuje zabavu kojoj prisustvuju autoričini prijatelji iz Hrvatske i inozemstva. Scene zabave su ispresijecane dijalogom likova koje glume Alma Prica i Johnatan Roberts.

No, "dijalog" i nije prava riječ jer likovi, iako govorom tijela dočaravaju flert, u govoru citiraju postavke iz teorije komunikacije. Za to vrijeme, drugi sudionici tuluma se očito dobro zabavljaju, no istodobno verbalno izražavaju nemogućnost sporazumijevanja što se dodatno naglašava korištenjem različitih jezika.

Na prvi pogled, čini se da je poruka Tuluma kako su empatija i govor tijela dovoljni za komunikaciju. S druge pak strane, autor se ne može oteti i pomalo ciničnom dojmu da usprkos dobroj zabavi sudionika tuluma, možda upravo njihove riječi izražavaju stvarno stanje stvari. Oni, iako fizički zajedno, ostaju emocionalno razdvojeni nemogućnošću pravog razgovora. Jedino likovi Alme Price i Johnatana Robertsa probijaju tu barijeru, a njihovo citiranje teorija komunikacije simbolizira fundamentalni osjećaj za sporazumijevanje.




Bastion


Redatelj i scenarist Zdravko Mustać je kratki igrani film Bastion predstavio kao svoj 45. film u kojem se nastavlja baviti motivima iz nekoliko svojih ranijih djela. Kroz deset relativno samostalnih scena, Bastion prati ljubavnu priču dvaju djevojaka čije likove tumače Barbara Prpić i Ivana Roščić. Njihov slučajni susret prerasta u ljubavnu vezu koja doživljava dramatični preokret i tragičan završetak.

Priča Bastiona ne odlikuje se pretjeranom originalnošću: dramatični preokreti i tragični raspadi su očekivani – iako ne i nužni - elementi ljubavnih priča na koje se cinični gledatelj može unaprijed pripremiti. Najzanimljiviji preokret je što Bastion ne prati klasični heteroseksualni par. Tematika homoseksualnih i lezbijskih veza je dobrim dijelom samo stidljivo prisutna u hrvatskoj kulturi koja je još uvijek prilično konzervativna; a širu javnost da ni ne spominjemo.

Film je zanimljiviji po načinu na koji prezentira svoju priču: Mustać komunikaciju dvaju junakinja lišava dijaloga i svodi ju na geste, poklike i govor tijela. Time on - pomalo slično Radićinom Tulumu - aludira na univerzalnost ljudskih emocija i poruka. Barbara Prpić i Ivana Roščić su se pokazale dorasle izazovu, naročito u scenama u kojima raspravljaju preko mobitela praktički bez ijedne riječi.

No, komunikacija glumica nije jedini način kroz koji Mustać crpi inspiraciju iz nijemih filmova. Scene Bastiona su uglavnom statične, nalik onima sa početaka doba filma. Iznimno upečatljiva popratna glazba Matije Meštrovića pak biva izvođena na jednom jedinom klaviru.

Sve u svemu Bastion je alternativni film prilično konvencionalne priče, ali i relativno zanimljive izvedbe.

Još iz rubrike