GENTE DI ROMA
NOVI FILM ETTORA SCOLE
Pariškom premijerom počela je svjetska distribucija novog filma slavnog talijana. Film ima elemente dokumentarca ali i klasične komedije.<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />
Naziv "Gente di Roma"-"Stanovnici Rima" a ne Rimljani, upozorava pažljive gledatelje da je 93 minutna šetnja vječnim gradom, u prvom redu, portret samog grada, kao glavnog lica. Grad cine ljudi i žene, pristigli odasvuda, različitog porijekla i dobi.
Ettore Scola, rođen je 10 svibnja 1931 godine u Trevico, ali već punih sedam desetljeća živi u Rimu te je sa svoje dvije kćeri <?xml:namespace prefix = st1 ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags" />Silviom i Paolom, napisao mastovit scenario o sugrađanima :
"Rim je u gotovo svim mojim filmovima- ističe redatelj. Ako i postoji nekolicina arhitektonskih promašaja, veoma malobrojnih, grad je svo to vrijeme isti. Stanovnici- ne! Znatno su se izmijenili dolaskom tisuća stranih zajednica. Karakter Rimljana, lijenih, pomalo egoističnih i indiferentnih- možda je baš zbog toga napokon postao dobronamjeran. Stranci se, danas, osjećaju manje odbačenima.
Četvrti u kojima borave Kinezi su ostale rimske, romanske. U njima žive romanizirani Kinezi ili, ako vam se vise dopada- Rimljani kosih očiju! Grad je preživio mnoge napade i okupacije ali je uvijek znao apsorbirati i pobijediti osvajače.

Živi album Rima, Scola otvara crvenim autobusom sto slijedi izmišljenu putanju- 20 sati. Nakon "sociološkog" predavanja novinara nekog drugog podneblja, koji se bavi anketama u predahu između dva flerta, svaka stanica je izgovor za dodavanje nove slike u album grada. Redatelj to čini preko nezaposlenog čovjeka koji nastoji uvjeriti ekscentričnog oca da ode u umirovljenički dom. Kamera se zaustavlja na Rimljaninu, porijeklom iz Afrike, kojeg izbacuju iz kavane trga San Giovanni. Stanovnici Rima pokazuju umjetnost postojanja zahvaljujući pravim glumcima ili statistima. Ne mali broj osoba interpretiraju vlastite uloge :
"Ovaj obiteljski scenario pisan je godinu dana. Potom sam profesionalce izmiješao sa stanovništvom, čije sam bivstvovanje snimio. Činio sam to i ranije u "Groznim, prljavim i zlim". U filmu Nino Manfredi "izmjenjuje replike" sa pravim klošarima. Volim posuditi ličnosti iz stvarnosti. Čistača što recitira Shekaspearea ispred kipa Julia Cesara u Capitolu, staru damu, bivšu zatvorenicu iz Auschwitza koja se plaši njemačkih uniformi jer se u blizini prihvatilišta u kojem stanuje- snima ratni film!
Za ovakve scene, od velike pomoći mi je bila digitalna kamera. Kasnije sam snimljeno prenio na klasičnu filmsku traku /35cm/.
Stefania Sandrelli igra samu sebe, pa vodi unuka u park. Scola je htio ovjekovječiti ovaj "privatni trenutak" kao stvarni hommage svojoj čestoj glumici iz dobrih starih vremena. .
Na dopadljiv način je pozdravljeno umijeće i nadahnutost ostarjelog glumca Amalda Toa. Redatelj mu je dodijelio zanimljiv lik oca koji prvi put sreće svog izgubljenog sina, u jednom restaurantu kojeg ne znajući jedno za drugo cesto zajedno posjećuju. Htio je odati i počast prijatelju Albertu Sardi :
"Trebao se nalaziti u filmu i nastupiti u posljednjoj sekvenci. Umro je pred snimanje...Njemu sam i posvetio ovo djelo.
Drago mi je sto sam uspio "naslikati" 25 slika kojima sam istakao postojanje rasizma, političkih i nogometnih opsesija. Potom je na redu bila kocka i igre na sreću- omiljeni hobbyji mojih sugrađana. Za kraj sam ostavio njihovu čuvenu "nezainteresiranost" sa simboličnom scenom : Rano ujutro, jedan aristokrat u godinama, zaustavlja se na Piazzi Navona da porazgovara sa starim klošarom. Rimski plemići još uvijek stanuju u palačama. Ne ostaju izolirani, miješaju se sa pukom- ali samo na nekoliko trenutaka. To nije demokracija nego poistovjećenje osoba istih godina. U Rimu i najmanja dobronamjernost- nije bezazlena.
Priznajem da se film veoma dopao stanovnicima Rima. Obožavaju na platnu ili u knjigama pronaći osobe koje im sliče. Kasnije, mjesecima, nagađaju tko je inspirirao autora".
TKO JE ETTORE SCOLA:
Četrdeset godina režije

Ettore Scola je diplomirao pravo pa radio kao novinar i karikaturist. Prvi samostalni film je snimio 1964 godine pod nazivom : "Govorimo o ženama", sa Vittoriom Gassmanom u glavnoj ulozi. Ranije je radio sa Dinom Rosijem kojemu je napisao scenrio za "Il sorpasso". Autor "Posebnog dana" /Una Giornata Particolare/ iz 1977 godine i "Bala", prikazanog 1983, dugo je tražio temu za novu filmsku kreaciju. "Vecera" /La scena/, datira iz 1998 godine. A "Nepravična uporedba" /Concorrenza sleale/ je snimljena 2001.
Struktura "Gente di Roma" pokazana je kao serija slikarskih platna. Redatelj naglašava kako se gledatelj ispred svake slike drugačije osjeća i ponaša, jer svako djelo ima samo njemu svojstven smisao. Istina, Scoline slike su nepovezane ali posjeduju neku čvrstu osmozu te se uzajamno obogaćuju posebnim značenjima.
Džana Mujadžić