GRIZZLY MAN
Za razliku od savršene koordiniranosti i sklada nužnog za preživljavanje prikazanih u filmu «Carsko putovanje», u filmu Grizzly man, njemački redatelj Werner Herzog tvrdi kako glavna pokretačka snaga prirode nije harmonija već silnice kaosa, nasilja i ubijanja. U toj tvrdnji ga činjenično podupire pogibija Timothya Treadwella i njegove djevojke Amy Huguenard koje je usmrtio a zatim pojeo grizli.<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />
Glavni lik dokumentarca, ekscentrik Timothy Treadwell, od 1990. do 2003. svako je ljeto posjećivao nacionalni park Katmai na Aljasci kako bi proučavao i vlastitim prisustvom štitio grizlije tog područja. U posljednjih 5 godina prebivanja u rezervatu snimio je 100 sati materijala o životu u (opasnoj) blizini grizlija koje bi preko godine, bez ikakve naknade, prikazivao u školama uz popratna predavanja.
Film započinje jednom od njegovih brojnih snimaka u kojoj se obraća kameri objašnjavajući kako je svjestan opasnosti pothvata zaštite medvjeda te kako «nježni ratnik mora postati samuraj koji se ne boji smrti» dok se u pozadini kreću dva grizlija. Nakon toga vidimo scenu Treadwellovog gostovanja u showu Davida Lettermana koji završava Lettermanovim pitanjem «da li misli da će ga jednog dana pojesti neki medvjed» i smijehom publike na to pitanje.
Iz logora koji je nazvao «medvjeđi labirint», uvijek dotjeran ,savršene «princ Valiant» frizure, u oduševljenoj maniri Stevea Irwina, australskog lovca na krokodile (koja graniči sa iritantnošću) pratio bi i izvještavao o medvjeđim kretanjima (iako bez ikakve znanstveno- sistematične podloge).
Herzog kombinacijom tog snimljenog materijala i izjava ljudi koji su ga poznavali slaže mozaik neobične Treadwellove ličnosti uz neizbježan, nemilosrdno subjektivni komentar cijele priče i njenog nesretnog kraja.
Jedan od radnika u nacionalnom parku tako tvrdi da se Treadwell ponašao prema medvjedima kao da se zapravo radi o ljudima prerušenim u medvjeđe kostime i smatra da je opstao tako dugo zato što su medvjedi mislili da je retardiran.
Ni ekolozi i kustos muzeja u parku nisu bili oduševljeni njegovim metodama, smatrali su da nije dobro grizlije navikavati na ljudsko prisustvo te da im je time više naškodio.Granicu između medvjeda i čovjeka stanovnici Aljaske poštovali su 7000 godina pa je jasno kako je Treadwell prelazeći tu nevidljivu liniju morao platio cijenu.
Od njegovih roditelja saznajemo da je bio prosječan učenik, sportaš, surfer (unatoč valovima uvijek savršeno očuvane frizure), da je odustao od faksa i počeo piti, probao glumiti i izvisio na audiciji za seriju «Kafić uzdravlje»(Zlobnici bi primjetili da povlačenje iz civilizacije i opsesivno priključivanje medvjedima nakon gubitka uloge barmena koju je dobio Woody Harrelson i nije tako nelogično).
Snimke prirode i njegovi jednostavni razgaljeni komentari («volim te medo, volim te lisice, vi ste najljepša stvorenja na svijetu..») koji se na početku čine kao naivni pokušaji samopromocije kasnijim gledanjem i redateljskim komentarom dobivaju druge konotacije.Iako je teško ozbiljno shvatiti njegova queer-vilenjačka skakutanja po šumi i konstantno ponavljanje kako «mora postati duh divljine» i zaštitnik medvjeda ( time podsjeća na new age verziju strip-junaka Fantoma-«duha koji hoda», još jednog zaštitnika šume, samo što umjesto vuka ljubimca, konja i pečata, Treadwell ima lisicu ljubimca, seksi « zelenu maramu» kao modni detalj i neizbježnu kameru), u njegovim snimkama postoje zabilježeni trenutci iskrene introspekcije koji nude određene odgovore.Objektiv je uhvatio ispovjednička objašnjenja kako prije nije bio zadovoljan životom a sada pomažući životinjama pomaže i sebi da postane bolja osoba. Bio je metodičan filmaš te je neke scene ponavljao i do 15 puta a najbolje kadrove može zahvaliti slučajnostima:recimo prizor obitelji lisica koje su prošetale u pozadini između grizlija i njegovog standardnog monologa u prvom planu. Nakon scene religioznog zanosa do kojeg ga je dovelo dodirivanje još uvijek toplog medvjeđeg izmeta, shvaćamo da je eskapističko- ekstremna verzija rolle playinga (želi se pretvoriti u medvjeda) za Treadwella predstavljala traženje izgubljenog identiteta. Uglavnom indiferentni naspram njegove pojave medvjedi su u tom smislu više pomagali njemu nego što bi on ikada bio u stanju umisliti da pomaže njima.
Rodbina i prijatelji Amy Huguenard, odbili su sudjelovati u filmu a pošto se na snimkama pojavljuje svega dva puta i to vrlo kratko,tijekom filma o njoj saznajemo samo da se bojala medvjeda i da je nerado pristala na odlazak u rezervat. Njihova veza baš kao i pravi Treadwellovi motivi odlaska u divljinu ostat će nerazjašnjeni.
Pravi horror u filmu predstavlja sačuvani audio zapis napada medvjeda i njihove smrti, koji nije pušten u filmu ali ga je vjerno, vrlo detaljno i entuzijastično opisao patolog Franc G. Fallico ( djeluje kao jedan od rijetkih patologa koji istinski uživa u svom zvanju).
Da je poživio Treadwell bi možda zauzeo ulogu Klausa Kinskog i postao Herzogov «najdraži neprijatelj». Po liniji bizarnosti, neslaganja, veličanja i demistificiranja prirodnih sila zasigurno bi bili produktivan redateljsko-autorski par.
Ovako, kao ravnopravan sudionik u suludosti možda ga naslijedi gorljivi patolog Franc Fallico a «Grizzly man» ostaje kao odličan dokumentarni epitaf prožet omiljenim Herzogovim preokupacijama: fanatizmom i sanjarskim idealizmom.
Naslov originala: Grizzly man
Redatelj: Werner Herzog
Uloge: Thimoty Treadwell, Amy Huguenard, Franc G. Fallico,Wily Fulton
Vrijeme trajanja: 103 min.