HRFF, DAN PRVI
Spoj sajma, festivala stripa Crtani romani šou i Human Rights Film Festivala učinili su od Studentskog centra napučenu sredinu. Ipak, ulaskom u nezagrijanu kino dvoranu nešto prije 17 sati na prvu porciju Chrisa Markera entuzijazam je naglo splasnuo. Tek nešto više od pedesetak gledatelja u sablasno neispunjenoj 'najvećoj dvorani na Balkanu' (kako joj brojni festivalski organizatori vole tepati) izazvali su popriličnu nevjericu. Ipak je Chris Marker u pitanju; film Dubina zraka je crvena; i slabo upućenima prepoznatljiv naslov: trosatno poniranje u revolucije iz šezdesetih i sedamdesetih... I ono malo pristiglih zaljubljenika Marker je nakon prvog sata pošteno prorijedio. Neobečavajuć početak. No kako kod nas već biva, do svečanog otvaranja gledatelja je pristiglo u sasvim dovoljnom broju da pomama za prvim redovima dvorane bude potpuna. Iskusniji posjetitelja festivalskog SC – a znaju da su titlovi najtraženija roba, a u potpunosti se vide samo od onih preko 195 centimetara, i samo od onih u prvim redovima. Drhtavi prigodni govor za uvod; sad već posve ispunjena dvorana; početni kadrovi Smrti radnika. Misija prvi dan festivala za organizatore je na poslijetku uspjela. Ona Festival Watcha tek započinje.<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

Dubina zraka
Dubina zraka je crvena predstavlja Markerovo filmsko – esejistično putovanje na točno određene prostorne i vremenske revolucionarne koordinate. Kina, Francuska, Vijetnam, Kuba, Zapadna Njemačka, Čehoslovačka, Čile, Bolivija. Desetljeća druge polovice dvadesetog stoljeća su prolazila u potrazi za redefinicijom modernog društva. Chris Marker sakuplja autentične snimke svih tih širih i užih lokalnih pobuna i gradi introspektivan kolaž vlastite definicije revolucije. Rastrgano i razbacano Markerova pitanja i odgovori sijevaju sa svih strana. Nema nekog posebnog obrasca tijeka razmišljanja – baš kako to već biva unutar oplata lubanje. No ukoliko se samo promišljanje revolucionarnih zbivanja i odvija nasumično kaotično (koncepcijski film zbog svog trajanja ali i Markerovog 'skakanja' srećom biva podijeljen u dvije cjeline) s posljednjim kadrovima filma postaje jasno kako ništa što smo vidjeli nije niti zamišljeno niti izvedeno slučajno. Marker nas je u svojem putovanju kroz svjetske revolucije odveo Od Raspaljive Zamisli do Rezignirane Samoironije. Osim uvida u razvoj svih tih revolucija dobili smo i njihovo naličje. Dobili smo njihov krajnji domet i njihove faktične krahove. Dobili smo Markerovu spoznaju.
Izniman film za strpljive, ali i za dobre poznavatelje engleskog, francuskog, španjolskog i njjemačkog jezika. Film nam je naime prikazan s krnjim titlovima. Neki filmovi se mogu pratiti samo na osnovu slika, neki se apsolutno ne mogu. Dubina zraka je crvena je jedan od potonjih. Prva projekcija i prvi problemi dakle.

Smrt radnika
S titlom ili bez titla unatoč svojoj podjednako poliglotskoj strukturi nije bilo osnovno pitanje Michaela Glawoggera u Smrt radnika. Podijeljen u pet cjelina (Heroji, Duhovi, Lavovi, Braća i Budućnost) film nas vodi do pet šokantnih poslova na pet posve razičitih strana svijeta. Heroji su ukrajinski rudari koji da bi preživjeli moraju kopati po napuštenim rudnicima ugljena. Duhovi u Indoneziji sakupljaju i tegle sumpor s obronaka aktivnog vulkana dok se istodbno probijaju kroz hrpetine turista. Nigerijski Lavovi su zaposlenici klaonice – koljači, perači, prodavači i kupci. Sve pod vedrim nebom, sve na krvavoj kaljuži blata i iznutrica. Gdje završavaju rashodovani tankeri saznajemo u priči o Braći iz Pakistana. Njihov je posao reciklirati sav metal s ogromnih, mrtvih brodova. Budućnost su naravno Kinezi, točnije zaposlenici čeličane.
S vizualnog aspekta Glawoggeru se ne može prigovoriti niti riječ. Visoka produkcija, brojne kamere, kolorizirana fotografija: sve su to nabildani mišići pretendenta na Mr. Universe titulu. No gdje su nestale kičma i kosti? Gdje je nestao sadržaj. Smrt radnika je šokantan i ništa više (a i ta šokantnost je relativna jer neki su svjesniji postojećih problema tzv. trećeg svijeta, a neki jednostavno imaju čvršće želuce) jer za nešto više od efekta jednostavno nije bilo prostora. Kad se pod jedan naslov utrpaju ideje za barem šest filmova onda se niti ne treba čuditi što se nije slikalo već samo skiciralo. Nema objašnjvanja, nema dubljeg poniranja. Svejedno, malo skica izgleda toliko moćno.