II. ZAGREB FILM FESTIVAL
12. – 16. X. 2004. Studentski centar, Zagreb
I ovogodišnji festival doveo je u prostore zagrebačkog Studentskog centra, cjelodnevna i cjelo-noćna događanja. Osim dugometražnih i kratkometražnih igranih filmova, te dokumentaraca i već etabliranog multidisciplinarnog događanja Festivala prvih, ugošćen je i Festival filmova o ljudskim pravima, a tu je bilo još i mnoštvo popratnih projekcija, video instalacija, izložaba, koncerata, predstavljanja, prezentacija i sva sila razno-raznih partyja. Od utorka, 12. o.m. kada je otvoren, pa do prošle subote kada je završio, 2. Zagreb film festival nastojao je uvećati i unaprijediti sve ono što je, kao prošlogodišnji filmski događaj godine, dobro započeo. Direktor i pokretač Zagreb Film Festivala, Boris T. Matić, koncipirao ga je kao nekoliko paralelnih festivala. To je, dakako donijelo obilje ponude, ali istovremeno otežalo je pročišćenije i jasnije profiliranje. S druge strane, glavni program, uključujući i njegov najatraktivniji dio – dugometražne igrane filmove, sastojao se od uradaka koji su svojim autorima prvi ili drugi film. U takvoj koncepciji, kvaliteta mogućnosti izbora, zapravo je djelomična nemogućnost, te ovisi, dobrim dijelom, o «godini berbe».
A, ovogodišnji Zagreb film festival - uz pohvale kvaliteti filmova, raznolikosti ponude i maru organizatora – požnjeo je i neke ozbiljne zamjerke. Pritom i nije prvenstveno riječ o kriteriju koji na festival uvrštava samo prve i druge filmove. Riječ je o činjenici da su zagrebačkoj publici ove godine ponuđeni i filmovi koji su, što se tiče godine proizvodnje – prilično vremešni, a što se tiče festivalskog života, već prilično potrošeni. Tako je i odluka žirija opet ispala prilično ziheraška. Naime, pobjednik, njemačko-honkoško-kineski film «Slijepo okno», nagrađen je i prije nešto manje od dvije godine na Berlinskom festivalu. Da stvar bude još apsurdnija, ovogodišnji film laureat Zagreb Film Festivala, stariji je od prošlogodišnjeg. K tome, tvrde oni, obično, dobro obaviješteni, kako se ove godine na tržištu filma dalo probrati i bolje, a osobito svježije filmove, koji bi se uklopili u sva pravila i koncepcije organizatora. Opsežan selekcijski posao, samostalno i autorski i ove je godine obavio Boris T. Matić.
Festival prvih, svjetonazorni i naraštajni brat blizanac Zafreb film festivala, ove godine tematizirao je i umjetnički problematizirao strahove koje izivaju Genetski modificirani organizmi.
Dobroj vibraciji i osjećaju većine posjetitelja festivala da su dio pravog, velikog i svjetskog događanja, pridonijeli su i festivalski gosti, autori prikazivanih filmova.
Presedan za pohvalu ovoga, načelno, debitantskog festivala, možemo pronaći i u činjenici da je Zagreb Film festival surađivao na izlasku knjige razgovora s doajenom hrvatskog filma, našim proslavljenim snimateljem Tomislavom Pinterom. Upravo predstavljanjem te knjige krenuo je program ovogodišnjeg festivala

Slijepo Okno / Mang Jing, Li Yang, Njemačka/Hong Kong/Kina
Uglavnom, šeretski i neformalno, kako je i trajao, završio je drugi Zagreb film festival. Dvorane Studentskog centra, prošloga tjedna, vrvile su filmofilima, ali i znatiželjnicima, partijanerima te slučajnicima. «Film u oblatni» recept je kojega su organizatori ovoga festivala primijenili i ove godine. I učinak, zapravo odziv publike, ni ovoga puta nije izostao. Svakom dobronamjerniku, naime, bilo je drago vidjeti prepunjenu dvoranu Kina SC. A sve to na filmovima čije eventualne projekcije izvan festivalskog okvira, uglavnom, ne bi vidjelo više od uobičajenih stotinjak, takozvanih, «ljutih» filmaša. Nadalje, projekcije dokumentarnih filmova u &td-u pratile su se i stojeći, a nemali broj onih koji nisu uspjeli ući u dvoranu tiskalo se oko pomoćnog zaslona u predvorju.

«Kontrolna točka», izraelskog redatelja Yoava Shamira
U konačnici, uz već spominjano Slijepo okno, pobjednici drugog Zagreb Film Festivala su i: u kategoriji kratkog igranog filma rumunjski «Kava i cigarete»; u kategoriji dokumentarnog filma «Kontrolna točka», izraelskog redatelja Yoava Shamira (?); dok je pobjednik Festivala prvih «Autolopata» Marijana Vejvode.
Martin Debeljak
