Kako i zašto se snimaju loši filmovi?
Pitanje staro koliko i sam medij filma no opetovano se pojavljuje sa svakim novim četvrtkom i promjenom kino repertoara. Uvijek dođe neki novi biser i uvijek isto pitanje: koliko je sposoban producent koji je namaknuo sredstva za snimanje filma? Na koji je famozan način opisao potencijalni film da bi financijeri odlučili ispisati virmane, čekove ili jednostavno tutnuti lovu na stol? <?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />
Svojedobno, u poražavajućem trećem nastavku Vrane redatelj Bharat Nalluri uspio je do te mjere upropastiti film da se na trenutke činilo kako je cijela zamisao nastala kao udruženo nastojanje svih hollywoodskih cehova i sindikata za snimanje filmova kako bi njihovi manje talentirani članovi došli do neke zarade; platili rate kredita i možda si priuštili pokoje facijalno zatezanje ili još jedan biserni zub. Taj način razmišljanja olakšava gledanje loših filmova. A ono je nužno: podjednako se misli i na gledanje i olakšavanje istog.
Ipak, ovih je dana na internetskim filmskim proplancima osvanula vijest o mogućem silasku Uwe Bolla s redateljske scene. Uwe Boll je njemački redatelj kojemu posljednjih godina uspjeva ono što mnogima vrlo teško može poći za rukom. Redom snima filmove koji osim što poražavajuće prolaze na blagajnama istodobno i tjeraju pjenu na usta kritici. Gotovo je nevjerojatna činjenica da jedina njegova tri filma (Alone in the Dark, House of Dead i Blackwoods) ocijenjena na vrlo kvalitetnom filmskom portalu Rotten zajedno prikupljaju jedva dvadeset bodova od mogućih stotinu. No očigledno ti neuspjesi ne sputavaju Bolleov entuzijazam, dapače. Ove je godine lansirao i BloodRayne, sljedeće nas očekuje In the Name of the King: A Dungeon Siege Tale, a u najavi su još četiri naslova: Hunter: The Reckoning, Far Cry, Postal i Fear Effect. Kako je to moguće?

E pa spomenuta internet vijest otkriva tajnu njegovog uspjeha. Njemački porezni zakon po svemu sudeći u sebi sadržava institut kojim se regulira financiranje propalih filmskih projekata. Ukoliko film propadne na blagajni, financijeri jednostavno mogu upisati iznos koji su uložili u rubriku otpis poreza. Lijepa zakonska niša za mudre i spretne. Računica je jednostavna. Imamo odredbu koja nam garantira otpis poreza i imamo osobu (nesposobnog redatelja Uwe Bolla) koja ne može zakazati; samo njegovo pojavljivanje na filmskom setu znači propao film. Jednostavno da jednostavnije ne može biti.
Ipak, postoji i nekoliko scenarija koji bi mogli značiti kraj za simbiozu njemačkog redatelja i poreznih skijaša. Prvi je i najizgledniji – najavljeno je ukidanje spomenute odredbe – a drugi je manje vjerojatan no svejedno moguć. Ukoliko je Boll toliko sposoban/sretan/pametan da redovito lako financira svoje projekte možda ga zadesi i pokoji uspjeli naslov. Može li mu se zalomiti gledljiv film? Vrlo teško: očigledno naš Uwe itekako zna što mu je činiti.