Kako promijeniti svijet: nedjelja na HRFF – u
SC, središnja dvorana Human Rights Film Festivala u nedjelju je nakon Markerove retrospektive ugostila dva dugometražna filma posve različitog geografskog podrijetla no sličnih preokupacija. Promjene su nužne, do promjena mora doći credo je tih filmova. Doza aktivizma nikako nije na odmet, pogotovo kad se radi o ljudskim pravima. No spomenute filmske sličnosti predstavljaju i jedine sličnosti. Gdje je Moolaadé razigran i zabavan, Raj na Zemlji je zamišljen i pod masivnosti svojih preokupacija čak i malaksao. Ipak, krenimo redom.

Moolaadé
<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />
Raj na Zemlji film je Hany Abu – Assada, Palestinca koji je produkcijska sredstva pronašao u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Njegovi su junaci dva prijatelja, Said i Khaled, simpatični dvojac osobenjaka iz Nablusa. Ta njihova simpatičnost na polovici filma odjednom mijenja svoju prirodu. Od simpatičnih postaju nerazumljivi jer od uobičajenih lokalnih brijača postaju klasični bombaši samoubojice. Raznjeti nešto Izraelaca: kad, kako ali i zašto pi<?xml:namespace prefix = st1 ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags" />tanja su na koja s krajem filma dobivamo odgovor, no ne i preveliku vjerodostojnost. Doista, u tom kolopletu pomiješanih emocija i pitanja redatelj i scenarist Abu – Assad uspjeva ne skrenuti sa zacrtane rute portretizacije likova – Said i Khaled ostaju dosljedni svojoj istinskoj prirodi i u biti ako i zaglavinjaju to se moralo desiti da bi na kraju sami sebi ostali iskreni.

Raj na Zemlji
Raj na Zemlji niti ne pokušava dati cjelokupnu sliku izraelsko – palestinskog sukoba. Ovo je posve palestinski film. Izraleci su prikazani ili kao lica iza nišana, ili kao potencijalne mete napada. Lik Saidove simpatije Suhe uveden je u film podjednako kako bi se bolje dočarao unutarnji nemir emcionalnog centra filma, Saida, ali i kako bi se započela filmska rasprava o opravdanosti posezanja za terorizmom. Suhin je svjetonazor ghandijevki, a mladići gaje Bin Ladenov. U trenutku kad započnu te rasprave film polako počinje gubiti na snazi. Politički dijalozi i monolozi vrlo rijetko pomažu filmu; ako ikada. Kad se sve zbroji Hany Abu – Assad je napravio upravo ono što mu najviše smeta: u jednom razgovoru s novinarima ustvrdio je kako su Palestinci Izraelcima ili nevidljivi ili teroristi. On je to isto svojim filmom učinio Izraelcima i u podtekstu samo utvrdio ono što je nama sa strane posve očito: i jedni i drugi žive u nacionalnom (vjerskom, narodnom) solipsizmu a od komunikacije niti 'k'. Status quo i unatoč nagradi Amnesty Internationala na ovogodišnjem Berlinaleu...
Ako se u prethodni pasusu i uvukla relativizacija političkih poruka kroz filmove, ovaj bi dio teksta o trećem danu HRFF – a mogao amnestirati (nikako slučajan izbor riječi) istu. Moolaadé je film senegalskog redatelja Ousmane Sembenea koji progovara o arhaičnom, no svejedno još uvijek prisutnom sakaćenju djevojčica koje je najpoznatije pod nazivom 'žensko obrezivanje'. Ritual je to kojeg se uglavnom pronalazi u sjeveroistočnoj Africi (Egipat, Eritreja, Etiopija, Somalija i Sudan) no niti ostatak kontinenta nije ga pošteđen, dapače. Gdje se odvija radnja filma nije definirano na državnoj razini jer je riječ o kontinentalnom problemu kojeg Moolaadé pokušava osvijestiti i dokinuti. Film prati sudbinu šest djevojčica koje traže utočište od obrezivanja kod svojeglave i odlučne Colle, žene koja je svoju kćer već ranije sačuvala od rituala. Protiv rituala se najbolje boriti ritualom: a moolaadé je upravo to, magična zaštita koja ukoliko se pokuša prekoračiti izaziva smrt.
U usporedbi s Rajem na Zemlji Moolaadé je uvelike naivniji i nedorađeniji film. Gotovo da je u svojoj programatskoj naivnosti djetinjast; no istodobno i simpatičan i neodoljiv. Na kraju krajeva i učinkovit. Argument za tu konstataciju leži u činjenici da je na izmaku nedjelje (film traje dva sata, a prikazivanje je započelo od 22 sata) kino SC čulo spontana dobacivanja i pljesak gledateljstva. Razlog izljeva emocija su verbalna poentiranja glavnih junakinja Moolaadéa – žena koje se zalažu za ukidanje 'ženskog obrezivanja'. Još jedan primjer da ukoliko je film rađen iskreno i s vjerom u snimljeno može u drugi plan baciti sve eventualne tehničke, ili bolje rečeno, izvedbene manjkavosti.