MADE IN SERBIA
Srpski pisac Vladimir Arsenijević u svom prvom romanu « U potpalublju «, nagrađenom Nin-ovom nagradom, opisao je kompilacije mrtvih i kronike nestalih. Naturalistički prizori seksa i beznađa tvorili su snažnu sliku srpske ratne i poratne stvarnosti.<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />
Film Mladena Đorđevića « Made in Serbia « mogao bi se opisati na sličan način. Krečući od postavke da danas sve industrije u Srbiji funkcioniraju kao porno-industrija ( drugim riječima-ne funkcioniraju ), cilj mu je bio da kroz prizmu snimanja porno filmova dočara stanje u suvremenoj Srbiji.
Na početku filma vidimo vrlo zanimljive porno zapise nađene u Muzeju bivše Jugoslavenske kinoteke, Đorđević proučava povijest pornića ( navedimo samo neke od podataka, recimo to da je 1898 policija u Parizu zaplijenila i bacila 14 tona filmskih rola sa pornićima ) i dolazi do rijetkog primjerka filma « Vesna « , prvog jugoslavenskog porno filma ( u kojem vidimo glumce sa legendarnim fudbalerkama koje prati originalan soundtrack sazdan od narodnjaka, tekstovi pjesama zvuče otprilike : Hajde mala u miniću, ja te čekam u kafiću, al bez momka dođi tiii..).
Nakon zaključaka da se se domaća produkcija može ležerno pogledati za jednu noć, Đorđević odluči kontaktirati nezaobilazno ime domaće pornografije, srpskog porno magnata Slobodana Stankovića koji drži monopol na sve porno glumce i glumice. Izmišljena linija- vodilja potraga je za redateljevom bivšom djevojkom Senom koja je napustila porno industriju i preselila se iz Srbije. Đorđević umetnute igrane dijelove u kojima se i sam iz redateljske ubacuje u glumačku ulogu, koristi kao nit koja će povezati radnju i likove sa kojima se susreće.
Preko Stankovića ( koji nas tokom filma uvjerava da nije samo redatelj pornića već i osjećajan obiteljski čovjek koji se bavi fotografiranjem rock koncerata, političkih događaja i budističkih svećenika ) redatelj ulazi u svijet « Porno gerile », male skupine porno glumaca okupljene pod Stankovićevim pokroviteljstvom.Time započinje autorovo druženje sa članovima porno gerile koja putuje kroz Srbiju, širi seksualnu revoluciju i bori se protiv konzervativne sredine. Navodno.
Kreće na road-trip po Srbiji kako bi opisao živote porno glumaca Dine, Đure, Simeona i Eržike, članova Stankovićeve gerile.
Dino sanja o velikoj svjetskoj karijeri izvan granica Srbije. Iako se njegova obitelj ne može pomiriti sa njegovim odabirom profesije on je ipak ustrajan u želji da postane najveći srpski porno glumac svih vremena. Osim par zabavnih trivijalnosti, primjerice one da na snimanju u Budimpešti Dino nosi majicu na kojoj je natpis « Samo seks Srbiju spašava « parafrazu tradicionalnog srpskog slogana, izražavajući time domoljubje i promovirajući svoju zemlju u stranim porno vodama, ne saznajemo ništa što bi nam pomoglo da Dininu priču smjestimo u širi društveni kontekst.
Sličnu problematiku dijele i priče o Đuri i Simeonu. Đuro snima gay porniće ali redatelj nije uspio uhvatiti nijedan njegov konfliktni trenutak pa bi neupućeniji gledatelj bio sklon zaključiti kako su u Srbiji unatoč snažno izraženim patrijarhalnim vrijednostima zapravo tolerantni naspram gay kulture. Što je vrlo daleko od istine. Za Simeona saznajemo da je čistokrvni Rumunj ali pravi Srbin u duši, borio se u ratu i glasao za radikale a njegov jedinstveni pristup u pornićima opisao bi se kao « seks na seoski način «.
Jedina glumica koja je spremno prihvatila surađivati u dokumentarcu bila je Eržika ( ostale nisu pristale iz straha od osude okoline ), ona nikad nije skrivala čime se bavi tim više što je i njezin muž nakon nekog vremena krenuo sudjelovati u snimanjima.Eržika živi na selu sa obitelji, ima petoro djece,obrađuje zemlju i bavi se tim poslom jer u jednom danu uspije zaraditi mjesečnu plaću.
U sceni snimanja pornića kod Eržike u kući gledamo jednu od najtjeskobnijih scena cijelog filma. Nakon što njen muž ima problema u glumačkom «performansu» zamjenjuje ga jedan od članova snimateljske ekipe dok on ostaje gledati sa strane.Dugim zadržavanjem kadra na njemu dok promatra snimanje, raste osjećaj gledateljske nelagode i smijeh koji su prije izazivale lascivne scene pretvara se u neugodno meškoljenje.Tim postupkom Đorđević je pokazao socijalno dno i osnovnu emociju tuge skrivenu ispod namještenih scena. Par mjeseci nakon snimanja Eržika je redatelju poslala sms poruku u kojoj se raspituje za posao jer nemaju novce za drva. Taj detalj razbija sve iluzije koje neki od likova ( Dino, Simeon ) imaju u isplativosti takve vrste posla.
Ovaj mali portret srpske video industrije zapravo je portret ruralizacije, nefunkcionalnosti i bijede.Autentičnost razvodnjavaju umetnuti igrani dijelovi o traženju bivše djevojke porno zvijezde bez kojih bi film bio intenzivniji ali možda samim tim i anksiozniji ( a naglasak na iskrivljenim vrijednostima i lošim emocijama koje prate kako profesionalnu tako i amatersku srpsku proizvodnju već je ionako na zavidnoj razini ). Koncentracija na pojedine probleme kao što su siromaštvo, nacionalizam, zabrinjavajuć porast trash-kulture ( čitaj: pink i narodnjaci ) gubi se u difuznosti četiri priče. U tom smislu neizbježna je komparacija sa hrvatskim filmom « Sve pet « redateljice Dane Budisavljević o životu bivše porno glumice Lidije Šunjerge. Odličan film prati Lidijin život u razdoblju od par godina ali unatoč tome ostavlja nas u uvjerenju da u njemu postoji i više nego dovoljno materijala za još jedan dokumentarac ( o traffickingu žena u Nizozemsku ).» Made in Serbia « površno se dotakao više sudbina pa ostavlja prostora za cijelu dokumentarni serijal ( tim više dolazi do izražaja besmislenost fikcije u filmu )
Inzistiranje na amaterskoj realističnosti te nedostatak bilo kakve vrste sadržajnog ili esteskog uljepšavanja zasigurno je iznevjerio očekivanja određenog broja publike kojoj je umjesto prizora glamuroznih silikonskih seks diva u ekstazi serviran realističan prikaz neugodnih snimanja starih i nedotjeranih tijela.» Praksa je suviše surova za moj ukus, pornićima ću se ubuduće baviti samo kao teoretičar « izjavljuje Đorđevićev igrani lik na kraju. Nakon ovog dokumentarca i razmišljanja o Stankovićevoj seks-gerili, većini publike i sama teoretska analiza porno produkcije učinit će se previše mučnom.