Preskoči na sadržaj
Vijesti

Marker, Kassari, Kowalski – skoro pa oproštaj

Hrvoje Pukšec Human Rights Film Festival

Predposljednji dan Human Rights Film Festivala doveo je u kino dvoranu SC – a tri uspjela, svakako zanimljiva i vrlo pamtljiva filma. Globalne nepravde i povijesne determiniranosti ruku pod ruku s osobnim traumama i životnim problemima, bio bi zaključak na promišljanje zajedničke crte filmova Daleko od Vijetnama, Uspavano dijete i Istočno od raja. Angažman i poticaj na aktivizam? E toga i nije previše bilo. Kao i obično, sve kreće od Markera.<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

 

Daleko od Vijetnama

Sav onaj spomenuti aktivizam sakupio se upravo u filmu Chrisa Markera (uvjetno rečeno jer se radi o kompilaciji radova koje potpisuju još i Godard, Vardova, Resnais...) Daleko od vijetnama. Do koje je razine postoji mogućnost kohabitacije angažiranosti i umjetničke vrijednosti lako se vidi upravo na ovom primjeru. Ono što često muči filmaše (podjednako i igranofilmske i dokumentarističke), a to je prenošenje poruke, Marker lako izbjegava. Poruke, ili pravovjernije rečeno: podtekst, često previše vrišti, strši ili je toliko učahuren u tek neki trenutak da prečesto ostaje previđen. Markeru se to ne može desiti iz jednostavnog razloga što je od početka u njegovim filmovima jasno izražen stav, a izražen je suptilnim filmskim sredstvima poput asocijativne montaže i asinkroniteta zvukova. Općenito, Markerova upotreba zvukova lako bi se mogla pretvoriti u zaseban, opsežan esej. Pravi je primjer upravo scena iz Daleko od Vijetnama u kojoj se prikazuje američki nosač zrakoplova. Polijetanje bombardera toliko je bučno da gledatelja dovodi do ruba boli – istodobno je riječ o vjernom prkazu, ali i simulaciji onoga što čeka Vijetnamce kad ti isti avioni dolete do njih.

Daleko od Vijetnama redateljev je osobni doprinos globalnim protestima protiv američke intervencije. Za raziku od Godarda, kojeg je u ovom filmu ugostio pored još brojnih iz tog doba (1967.) 'intelektualnih veličina', snima izravan i vrlo plastičan film. Koncept je prepustio dakle Godardu i time se doveo u poziciju gorljivog aktivista: emocionalnije, angažiranije, riskantnije. Ovo potonje se može i zaboraviti jer... pričamo o majstoru.

 

uspavanodijete.jpg
Uspavano dijete

 

Uspavano dijete

Ruralne visoravine zapuštenog Maroka prostor su u koji nas uvodi Yasmine Kassari, redateljica i scenaristica.filma Uspavano dijete. Muževi ilegalno odlaze na rad u Španjolsku, a žene ih mjesecima i godinama čekaju posve usamljene i gotovo zaboravljene. Monotona svakodnevica opustjelih zaselaka život ženama palete generacija pretvara u zatupljujuće preživljavanje. Dvije nećakinje, Halima i Zeinab, u središtu su interesa. Mlade se žene ne mogu pomiriti s odsustvom svojih supruga pa vrijeme i izoliranost pokušavaju olakšati sitnim praznovjernostima i magijom. Pojašnjenje slijedi! Ga<?xml:namespace prefix = st1 ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags" />tanja su tek mali djelić njihovog pribježišta; ono što je zanimljivije, istovremeno i nadrealno i zbunjujuće je običaj po kojem je film i dobio ime. Uspavati dijete znači tzv. zapisom (ako je Jergović u svojim pričama dobro objasnio), svojevrsnom magijskom 'formulom', odgoditi rođenje već začetog djeteta. Vjerovali mi u to ili ne, u filmu Kassarijeve to je posve normalna pojava koja nepogrešivo funkcionira.

Uspavano dijete prikaz je nerazvijene, siromašne zemlje i njenih stanovnika u doba globalizacije. To je i film koji nas lako (doduše i do određene mjere) može podsjetiti i na hrvatsku stvarnost od pred nekoliko desetljeća. Zagora, gastarbajteri, njihove slabo obrazovane supruge i djeca pomiješanih osjećaja: sram, čežnja i strahopoštovanje pred čovjekom koji bi trebao biti otac a u stvari je stranac. Yasmine Kassari je snimila iskren i jednostavan (kritički) prikaz slabo razvijenog društva i njegovih začudnih zakonitosti koje kao da su stvorene da bi otežale život.

 

istocnoodraja2.jpg
Istočno od raja

 

Istočno od raja Organizatori su nas u utorak odlučili poslati na spavanje s teškim bremenom na plečima. Film Istočno od raja Lecha Kowalskog spojio je dvije vrlo osobne strane samog autora. Spojio je priču o progonu kojeg je doživjela njegova majka za vrijeme Drugog svjetskog rata i priču o svom vlastitom življenju i odrastanju u njujorškim subkulturnim, narkoticima iscrtanim, krugovima. U trenutku kad kamera skreće i napušta minimalističan monolog gospođe Kowalski i okreće se New Yorku iz sedamdesetih film postaje vrlo kontroverzan i posebno zanimljiv. Odjednom gledatelj biva uvučen u način razmišljanja kojeg redovno dobivamo od svojih roditelja – gledatelj počinje doživljavati Lecha Kowalskog na način na koji bi ga njegova majka mogla gledati. Nakon svega što je žena preživjela njen sin se ne snalazi u obrazovnom sustavu zemlje u kojoj se ona skrasila, a on rodio. Počinje se družiti s opskurnim ljudima, još opskurnijih zanimanja (porno industrije primjerice) i navika (već i pretjerano spominjana droga). Koliko on može biti razmažen i nezahvalan!? Pa može li biti do te mjere da će majčin progon htjeti usporediti sa svojim odbacivanjem? Njenu nužnost sa svojom slabošću? Našalio se Kowalski s našom percepcijom...

U završnom, refleksivnom, objašnjavajućem i ispovjedaonički iskrenom obračanju autor nam pojašnjava svoju poziciju. uopće ne želi stvoriti niti gradaciju niti usporedbu pojedinčevih tragičnih trenutaka življenja. On u stvari želi prikazati manifestacije koje su direktni (i međusobno vrlo različiti) proivodi istog 'izvora svih nesreća': moći. Pamtljivo i snažno. Lech Kowalski.

Još iz rubrike