Preskoči na sadržaj
Vijesti

"MONSUNSKO VJENČANJE'', SVADBE U NAS I SVIJETU

Miron Sršen

     Ne bi se baš reklo da u nas mnogo znamo o pregolemoj  indijskoj kinemtografiji. Iz mase populističkog šunda koju proizvodi hiperaktivna indijska industrija, svako malo izdvoji se pokoji ambiciozni film koji je itekako gledljiv i za zahtijevnijeg gledatelja. Indijski filmovi su opće prepoznati po svojoj  trored-dramaturgiji: red pjesme, red plesa, redić zapleta s lako predvidljivim raspletom a sve lijepo  upakirano za široke mase gledatelja od kojih podosta ne zna čitati pa se svaka ambicioznija psihologizacija ili složeniji zaplet smatra protivljenjem ''volji naroda''.

<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

 

''MONSUNSKO VJENČANJE''

   monsunwedding.jpg

režija: Mira Nair

originalni naslov filma: Monsoon Wedding

uloge: Naseerudin Shah, Lilette Dubey, Shefaly Shetty

žanr: romantična komedija

trajanje: 114 minuta

godina: 2001.

zemlja: Indija

 

Venecija 2001.-Zlatni lav za najbolju režiju

 

Iz tih razloga svaki indijski art-film koji dospije u naša kina izazove razumljivo zanimanje.  Ovaj put Bolivud nam se predstavlja filmom cijenjene redateljice Mire Nair koja je uspjela oduševiti i publiku i kritiku širom svijeta filmom ''Monsoon Wedding'', spajajući populistički štih matične kinematografije s visoko estetiziranim ambicijam, uz izvrsno redateljičino vođenje glumaca i razrađenu mizanscenu. pjesma, ples, veselje, šarenilo i boja osnovna su obilježje indijskog filma a Mira Nair sve ih je skupila na hrpu kao najjače i najekspresivnije ''elemente tradicije'' bez kojih identitet i mentalitet Indije ne bi bio toliko dojmljiv, zatim  postavila radnju svog filma u svatove i na to nadodala zanimljive i dirljive odnose između likova, postavljenih u  inteligentnu i nepredvidljivo vođenu priču. Indijska obitelj priprema vjenčanje svoje kćeri mlade Aditi koja ne poznaje budućeg muža Hermanta Raia, inženjera iz Houstona a još uvijek nije preboljela svoju staru ljubav, bivšeg starijeg šefa koji se bavi televizijskom produkcijom pa se nalazi na velikim mukama. Tik pred vjenčanje otkrije se dugo čuvana obiteljska tajna koju je dugo čuvala Aditina starija, neudana sestrična Ria,dok se mlađa sestrična, Ayesha upušta u flert s jednim od gostiju iz Amerike i tako se odvija drama iz koje se  rodi nova ljubav. Uzvanici, članovi obiju obitelji, raseljeni su po čitavom svijetu, pa putuju na svadbu u New Delhi tijekom sezone monsuna. Film zapravo govori o utjecaju modernog zapadnog, tehnološki razvijenog svijeta na tradicionalne kulture i njihovom međusobnom prožimanju. Kao i u mnogim bolivudskim ostvarenjima i ovdje ima puno pjesme i plesa, ali su smisleno uklopljeni u tkivo ostvarenja koje je oduševilo selektore i žirije širom svjetskih festivala. Bučan i kaotičan spektakl boje i pokreta, film pun vedrine iako dotiče teške teme pedofilije i incesta, ali krajnje diskretno i bez trunke moraliziranja. Redateljica je uspješno izbjegla zamku odgojiteljskog moraliziranja.  Svatovi kao lakmus papir jednog društva, prepoznatljivi su topos socijalnog filma.  BBC upravo priprema  dokumentarnu seriju na tom tragu, krajolik različitih društava, prikazat će prikazom vjenčanja sa svih strana svijeta. Ako ste u pripremama za svadbu, kandidirajte se na darius.bazargan@bbc.co.uk.

 

     Ako ne tražite papire za matičara, skoknite do videoteke, potražite i pogledajte kako su se domaći i ini filmaši snalazili na tom zahvalnom ali i skliskom terenu. Na ovim prostorima svadbe nikada ne prolaze bez političkih aluzija i simbolika koja je najizraženija u jednom od najboljih naših filmova,  ''Lisicama'' Krsto Papića, koji započinje titlovima: ''Svadba u Dinarskom kraju nemirne 1948. godine kada je Staljin optužio Jugoslaviju zbog neslaganja sa njegovom politikom''.

papic-lisice01.jpg
Lisice-1969.

Dakle, odmah na početku naznačen je politički kontekst koji će uslijediti. Bezumnost simbolizira ludi Ivica Vidović kojem kum i narodni heroj Andrija koji je došao u svatove u odjelu s kojeg mu s grudi vise odlikovanja, želi ubiti crnog gavrana. Gdje su svadbe tu je i ljubavni trokut, mlada ili mladoženja imaju ''zabranjenu ljubav'', tako se svadbe pretvaraju u priče o ljubavnim trokutima ili se pak pojavi fatalni treći koji ''iskoristi gužvu'' i pokvari veselje. Tako u ''Lisicima'' koje demaskiraju mehanizam vlasti, narodni heroj Andrija što stasom sliči Staljinu, siluje mladenku koju igra Jagoda Kaloper da bi uslijedio linč suseljana koji završava njenim ubojstvom kao ''kurve koja je okaljala tradicionalizam sela''. U svim svadba su eros i humorističnost bitni elemenati bez kojih se ne može prikazati svadbeno veselje i ushit a ujedno služe prikazu mentaliteta, karta na koju igraju gotovo svi ''svadbeni redatelji'' pa tako i Mira Nair. Mentalitet i milje koji se povremeno prikazuju hiperrealistično uz pomoć glumaca naturščika a u manjoj mjeri kroz eros i humor imamo izvrsno ukomponirane u ''Liscama''. Pri početku ovog filma Andrija gleda mladu dok podiže haljinu tako da se joj se vide noge, prijateljice dolaze u mladenkinu sobi i šaljivo se pohrvaju na krevetu tako da povremeno bljesnu gole noge a u jednom trenutku i gole grude izađu na vidjelo. Diskretna humoristična nit provedena je prilično pažljivo i s mjerom pa tako ''uniformirani čovo s pištaljkom'' svako malo reagira na događanja pomalo ''moralizatorskim predbacivanjima socijalističkog tipa'' ''neosviještenom narodu'', gost na svadbi traži ukradeni opanak itd. Političke aluzije i tradicije pomiješane s erosom prisutni su i u ''Padu Italije'' Lordana Zafranovića, partizanski komandant Davorin zaljubi se u prekrasnu mladu plemkinju, slijedi vjenčanje na kojem on mačem skida vijenac s nevjestine glave i ne pristaje na vjenčanje s predstavnicom klasnog neprijatelja. Motiv ''pohotnog trećeg'' koristi Babaja u svršetku ''Breze'', ženskar Marko Labudan pokušava zavesti mladu na ''susedovoj'' svadbi na kojoj je ''barjaktar'' no mladoženja ga prokuži i ''barjaktar'' dobije batina i biva izbačen iz kuće uz gromoglasan smijeh. U nastavku Labudan izgubljeno luta šumom i naleti na brezu koja ga podsjeti na Janicu, čime će metaforično ostati zauvijek sam ( kraj podsjeća na Fellinijevu ''Ulicu'' no tamo nije riječ o svadbi.

 

        Turbulentno vrijeme u panonsko intoniranom ''Sokol ga nije volio'' Branka Schmita još više dolazi do izražaja scenom svadbe a ljubavni trokut i tragični završetak jači su u ''veseloj gužvi'' koju opet koristi isti redatelj u ''Đuki Begoviću'' tako da jedan od mladića u ljubavnom trokutu dobije nož u trbuh usred kola. U ''Diploma za smrt'' Živorada Tomića kratka scena svadbe uvelike doprinosi boljem razumijevanju zagrebačkog krimi miljea. A najbrže vjenčanje u domaćem filmu, ako uopće to možemo tako nazvati dogodilo se u ''Samo jednom se ljubi'' Rajka Grlića, gdje potvrđeni komunist i prvoborac Tomislav ( Miki Manojlović ) na silu odvodi lijepu i mladu umjetnicu kvalificiranu kao ''buržujku'' pred svog ratnog druga koji ih brzinski ozakonjuje mužem i ženom, a dotični brak i zabranjena ljubav u koju se stalno petlja ''treći u obliku socijalističkih ideala'', toliko su dirljivi da iz kino dvorane izlazite suznih i crvenih očiju kao da ste rendali luk. Film je gotovo ilegalno prikazan u Cannesu a nakon probne projekcije u Jadran filmu Rajko Grlić je dobio ''drugarski kompliment'' od vladajućih cenzora: Da smo naručili film od hrvatske emigracije, ne bi dobili gori i antidržavniji film.

 ogresta-crvena_prasina13.jpg

Crvena prašina

     Sezonu svadbi u devedestima uspješno zatvara  Zrinko Ogresta ''Crvenom prašinom'' ( 1999.) gdje se odmah na početku filma glavni junak Crni vraća s odsluženja vojnog roka iz JNA i zatiče voljenu  djevojku kako se udaje za lokalnog mafijaša da bi se identična situacija još jednom dogodila kad se isti junak vraća u uniformi HV-a iz Domovinskog rata a mafijozo koji mu je ubio djevojku još jednom paradira ulicom samo s drugom mladenkom. Ogresta je vrlo dobro razradio ljubavni trokut a ne nedostaje ni diskretnog uvida u uličarski milje ''zloglasne skupine'' za vrijeme vjenčanja, koji se manifestira pucanjem iz pištolja dok se ori pjesma ''Vila moja mladosti'', udaranjem boksačke kruške a nije na odmet spomenuti ni to da se svadba odigrava u dvorištu u blizini pruge.

 otac 02.jpg

Otac na službenom putu

    I ''Otac na službenom putu'' redatelja Emira Kusturice oslanja se na ljubavni trokut ( Manojlović, Furlan, Nadarević ) čiji se definitivni rasplet dogodi na svadbi, toliko omiljenoj ovom redatelju tako da je koristi u ''Domu za vješanje'', ''Arizonskom snu'', ''Undergroundu'', ''Crnom mačku, belom mačoru'' a prema svemu sudeći  njegov novi film ''Život je čudo'' još jednom ima obilje citata samog sebe među kojima je i leteća mlada. Političke aluzije u ''Ocu'' konkretiziraju se u konačan stav izrečen kroz Malikovu naraciju: ''Jebla  vas politika'', a narativni poetizam ovog filma dosiže vrhunac upravo na svadbi na kojoj Malik u mašti ''odlebdi u visine'' bosanskih brda, smiješeći se. Kusturica je ujedno redatelj koji naprosto obožava svadbe, malo je reći da su one kod njega ''parada pijanstva i kiča'' kao što reče šansonjer, one su poniranje u samo najmračnije i najanimalnije dno jednog mentaliteta prezentirano kroz groteskno-naturalističku prizmu tako se u njima pije rakija ''govnara'' dok se svati čude uspješnom  ''otklanjanju mirisa'', mladi se sakriva ispod haljine ili se spušta s nebesa držeći (p)ćurana, ćelom se razbijaju čaše, poklanjaju se čak i četke za WC, kresne i pokoja tenkovska granata a žonglira se i bombama od milja zvanim ''kinderjajima'', sve u svemu svati su nepokolebljivi u naumu da se provesele ''bez obzira što su desetkovani i trpe brojne materijalne gubitke''. Zbog ovakvog prikaza mentaliteta Kusturica je često žestoko napadan od strane svojih zemljaka jer ih ''prikazuje u svijetu onakvima kakvi nisu'', a ''balkanski Fellini'' kako su ga prozvali strani filmaši, brani se tvrdnjama da takvih prigovaranja nema ni u jednoj kinematografiji, što je donekle u pravu jer bi i Miru Nair Indijci mogli optužiti za ''sramoćenje nacije''.

 

perhan.jpg

Perhan prelazi iz dječaštva u mladost-kultna scena iz filma ''Dom za vješanje''. Kusturica objašnjava višeznačnost scene: ''želio sam naslikati trenutak kad čovjek iz dječaka preraste u mladića, vertikalnom režijom kao da propada u bunar a preko elemanata koji su čak i simbolični ( ćurka ). Na neki način sam napravio nesvjesnu posvetu ''Ivanovom djetinjstvu''. Trči, trči Ivan odjednom se digne u zrak i leti i preskoči jelku i nestane dolje.'' ( filmski časopis ''Sineast'' 1988., BiH )

 

    U ''Monsunskom vjenčanju'' imamo dvoje mladih ljudi koji pristaju na dogovoreno vjenčanje, iako su djeca modernog doba. Mladoženja je Indijac rođen u Teksasu, a mlada se upravo riješila nepouzdanog ljubavnika, situaciju prisilne udaje možemo vidjeti u ''Sakupljačima perja'' nesuđenog oskarovca Aleksandra Petrovića gdje ciganski curetak Tisa mora biti udana za balavca, no okosnica filma je sasvim drugačija. Ključni trenutak svadbe događa se kad svati potiču neiskusnog mladoženju da krene u akciju zvanu ''dokazivanje muškosti'', Tisa izbacuje ''mladog golaća'' iz kreveta uz povik ''nisam ti ja perina da se valjaš po meni'' da bi ga zatim izbacila iz kuće što uzrokuje tučnjavom svatova u blatu a završava bizarnim iskaljivanjem bijesa na olinjalom psu za čiji rep su zavezane limenke. Svadba u tom izvrsnom filmu oslikana je naturalistički surovo,  pa tako imamo slijepog harmonikaša koji zabavlja goste, spomenutu žensku tučnjavu u blatu koja je toliko autentična u izvedbi naturščika da vam se čini kao da ste usred ''čađave čerge''.  Paralelno s prikazom svadbe Petrović vodi svog junaka Belog Boru ( Bekim Fehmiju ) ,''diskretno odjevenog'' u bijelo odijelo i crvenu košulju, do sprovoda, koji prolazi blatnim putom, naglašavajući ciganski fatalizam Cigana koji će Kusturica ponoviti u ''Domu za vješanje''. Humorističnost i eros prisutni su i u ''Tangu Argentinu'' Gorana Paskaljevića, otac svira na svadbi dok djed pjeva da bi po završetku zabave otac završio s debeljuškastom ženskom a sin, glavni lik filma, zatiče ga na djelu.

 

     Kad sumirate vjenčanja u pokojnoj jugoslavneskoj  kinematografiji kao i u onoj devedestih vidjet ćete kako se podosta toga direktno ili indirektno veže uz animalan prikaz mentaliteta tako da sve izgleda kao da su neki od protagonista došli na neko natjecanje, tko će što brže doći do cuge i bilo kakve ženetine, a ne bi vas čudilo ni da tu i tamo netko izbunari nekome plavu kuvertu. I na kraju nikom-ništa, ''tko je jamio, jamio je'' rekao bi Rojs. Prave kazne ne postoji, narodni heroj u ''Lisicama'' umjesto silovanja biva kažnjen zbog političke nekorektnosti, lokalni mafijaš u ''Crvenoj prašini'' izlazi bez ikakve kazne zbog ubojstva i mutnih poslova čime ulazimo u drugi segment koji koketira političkim i opće  društvenim. Izgleda da će hrvatska kinematografija u ovom desetljeću uspješno nastaviti s svadbama gdje svi drže vilice i noževe na gotovs spremni za besplatnu klopu, ili kako kaže kolega Antonijo Nujić ''Sve džaba'', radi se o naslovu njegovog dugometražnog prvijenca koji se upravo snima a čitava radnja filma odvija se u bosanskim svatovima.

 

     No zajedničko svim igrano-filmskim svadbama širom svijeta jest da se ispod svake sjajne svatovske glazure kriju napuknuća, ako jedan od mladenaca voli treću osobu kao što se zbiva u ''Monsunskom vjenčanju'' u svakom gledatelju kuha skrivena misao ''što su se davali u dodatni trošak kad im ne ide'' a ako se razotkriva mentalitet i društveni ustroj, redatelj biva ''kamenovan'' zbog rovarenja općenacionalnog ponosa i državnih svetinja što je čest bio slučaj u prošlim socijalističkim kinematografijama a danas u onima istočnjačkim, tako da svaki redatelj koji se odluči krenuti u svadbu neka zna da ga ne čeka ''med i mlijeko''. Osim toga tematizirati svadbu u današnje vrijeme djeluje pomalo anahrono i trivijalno a osnovna zamka leži u činjenici da je samo odigravanje svadbe sa svim njenim važnijim trenutcima gotovo svima poznato. 

 

     Da ne biste mislili kako samo kod nas postoje ''treći'', pobrinuo se Adam Shankman u svom ''Vjenčanju iz vedra neba''( ''The Wedding Planner'' )gdje se organizatorica vjenčanja zaljubi u mladoženju ( pedijatra ) a u ''weding movieu'' kao polazišnom ili sporadičnom okušali su se i najveći redatelji među kojima Robert Altman u ''Svadbi'', Von Trier posvetivši čitav ''Chapter One'' naslovljen ''Bees Gets Married'' 16-minutnom svadbom u filmu ''Lomeći valove'',  Fellinijev ''Amarcord'' završava grotesknom svadbom u prirodi, Japanac Ozu u remek-djelu ''Jesenje popodne'' izbjegava direktan prikaz svadbe djevojke Michiko i mladića kojeg ne voli a koji je prijatelj njene stvarne ljubavi, King  Vidor u melodrami ''The Wedding Night'' prati peripetije muškarca i poljske emigrantice koja je prisiljena reći sudbonosno ''da'' zbog interesa, Ange Lee u komediji ''The Wedding Baquet'' spaja homoseksualca i kinesku emigranticu a među novim populističkim ''cvijetićima'' izdvaja se ''Moje grčko vjenčanje'' Joel Zwicka i glumice i scenaristice Nie Valdalos koja je napisala scenarij prema vlastitom životnom iskustvu, ''Četiri vjenčanja i sprovod'' Mike Newella majsotra engleske neobavezne komedije, ''Opčinjena mjesecom'' Normana Jewisona kao i na tragu biografskog ''Odbjegla nevjesta'' gdje Julia Roberts, najveća hollywoodska otkazivačica brakova 5 do 12, doslovno glumi samu sebe ( 1992. u posljednji čas odustala od vjenčanja s Kieferom Sutherlandom ). I Frank Coraci u svom filmu ''The Wedding Singer'' ( 1998. ) koristi motiv bijega od oltara u zadnji čas kao i svadbu kao mjesto odigravanja svakojakih dogodovština koje doživljava pjevač Robbie Hart ( Adam Sandler ), gubitnik čije su se ambicije o karijeri rock-glazbenika suočile sa surovom stvarnošću. Prisiljen živjeti u podrumu sestrine kuće, svoj glazbeni talent na jedvite jade unovčuje kao pjevač na vjenčanjima. Ali, utjehu pronalazi u svojoj ljubljenoj djevojci Lindi (Angela Featherstone) s kojom se treba vjenčati. Sve se mijenja kada samo Robbiejevo vjenčanje završi katastrofom - Linda ga ostavi pred oltarom i baca u depresiju.

 

     A kad smo već kod otmice i bijega, najefektnije ju je iskoristio Mike Nichols završavajući ''Diplomca'' ( 1967.) scenom u crkvi u koju upada Dustin Hoffman i drvenim križem rastjera uzvanike, otima djevojku Elaine spremnu da se uda za ''nevoljenog'' a par bježi autobusom uz sentiš glazbu, čime Hoffman i simbolično preuzima život u svoje ruke ne dopuštajući da mu roditelji stalno ''kroje kapu''.

 

     Od velikana nikako ne možemo zaobići F.F Copolu koji započinje prvi dio ''Kuma''      (''Godhfather'', 1972.)  gotovo baroknom sekvencom svadbe na imanju obitelji Corleone, čijeg glavešinu igra Marlon Brando s životinjsko naglašenim vilicama poput bulterijera, crvenom ''ružicom'' na grudima i mačkom u krilu da bi na samom kraju i proplesao. U tom ozbiljnom filmu najviše humorističnog ima baš u 25-minutnom ''weding'' uvodu: djevojčica pleše stojeći na nogama Dugajlije, Luca Brasi napamet uči govor pripremajući se za razgovor s Don Corleoneom koji udaje kćer, žene pokazuju veličinu ''muške stvari'' itd. Ne manjka ni erosa toliko prisutnog u ovim prigodama pa tako Sonny vodi ljubav s ženom ''stisnuvši je na vrata''. Izjave ''Sicilijanac na dan kćerina vjenčanja ništa ne odbija'', objašnjavaju Corleoneovu darežljivost proizašlu iz tradidicije, a ''prokleti FBI ništa ne poštuje'' dodatno naznačuju duhovnu vertikalu obitelji temeljenu na ''poštovanju i časti'' do kojeg toliko drži mafijaški klan da poželite da ste im barem dalja tazbina ako već niste u direktnom krvnom srodstvu. U takvim svadbama nema ofrlje svezanih čovorova na kravatama, svi se drže nazdravičarski a kum ne nosi ''belo odelo'' s rukavima zasukanim do laktova i ne lijepi novčanice na znojno čelo svatovskih svirača a ni hrana im nije pretjerano izdašna. Namjerno karikiramo kako bismo si lakše predočili polazišnu intenciju ''Časti Prizzijevih'' Johna Hustona u kojem imamo sve što i u ''Kumu'' samo ismijano i grotesknije, veliki John želio je napraviti direktan antipod, ismijavajući poštovanje, čast, ozbiljnu zabavu pa i svadbu.

 

    U ''Lovcu na jelene'' ( ''The Deer Hunter'') Michaela Cimina, uz nekoliko uvodnih scena koje nas uvode u industrijski zahuktao Pittsburg, film započinje gotovo dugačkim uvodom u svadbu koja slijedi punih 28 minuta od ukupnih 180. Niti ovo veselje ne prolazi bez diskretno doziranih humornih elemenata od kojih je ''najžešći'' onaj kad za vrijeme plesa ''neznančeva'' ruka ''šara'' po zadnjici žene jednog od sporednih nam junaka a drugi ga tješi  riječima ''to je samo vjenčanje'', a bila bi prava grjehota ne spomenuti ''hrvatski obol'' u tom filmu; naime dok vjenčani par ispija vino svati skandiraju ''sve do dna'' na razumljivom hrvatskom. 

 

image020.jpg 

Evo i jedne i socijološke pojave vezane za vjenčanja a koje je prouzročio Eastwoodov ''Mostovi okruga Madison''. Godišnje se na mostovima Madison Countyja održi preko 50 vjenčanja. Gradić Winterset, pokrajinsko sjedište, nudi cijeli "paket-aranžman" - svećenika ili matičara, fotografa ili video-snimatelja, cvijeće, svadbeni kolač i šampanjac, i glazbu. Inače, u samom Wintersetu, pred kafićem Northside Cafe, uvijek je dugi red. Svi žele za šankom sjediti na četvrtom sjedalu od kraja. Jer, u ključnoj sceni filma, tu je sjedio i Clint Eastwood!

     U  svadbenom vatrometu ''Monsunskog vjenčanja'' sve je poetično, melankolično, tamo se ne pije ''brlja'' a imate osjećaj kako svi piju čaj i upravo su došli s kućne meditacije. Zato treba pogledati ''Monsun Weding'' koji nije raskalašeno perverzan, nema ''zahodske poetike'' i  političke opterećenosti gdje se morate htjeli-ne htjeli odlučivati za koju ste stranu kao da ste došli na glasovanje a ne u kino, već sve pršti nekim čudnim poetskim ugođajem od kojeg vam je toplo u srcu iako likovi i nisu posve uzoriti tipovi. Osim toga, tema je takva da se svi u njoj možemo prepoznati, svakog prije ili kasnije čeka crno ili bijelo odijelo, bijela ili roza vjenčanica da ne spominjemo važnog nam pratitelja i prijateljicu koje ćemo pažljivo odabirati, jer ''kum nije dugme a ni kuma ciferšlus''. A za mogućeg ''fatalnog trećeg'' morate širom otvoriti oči da ne biste morali dolaziti na reviju svatovskih filmova u Motovun. Predostrožnosti radi, pažljivo pogledajte ''Monsunsko vjenčanje''.

 

<?xml:namespace prefix = st1 ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags" />Silvio Mirošničenko

 

 

The Bollywood Brass Band (V. Britanija)


The Bollywood Brass Band je je multietnička limena glazba, specijalizirana za obrade popularnih melodija iz indijskih filmova i prvi europski indijski orkestar za vjenčanja. U sastavu se nalaze britanski glazbenici koji nastupaju sa poznatim sastavima Trans – Global Undergroun, Fun ' Da' Mental, The Grand Union.

image018.jpg 

Osnovani su 1992. godine kada nastupaju zajedno sa Shyam Brass Bandom iz Jabalpura (Indija) na velikom internacionalnom Festivalu ulične glazbe u Londonu. Njihova zavidna reputacija na “world music” sceni dosad je uglavnom proizlazila iz čestih gostovanja na festivalskim pozornicama od WOMAD–a do Druge godbe, te iz nezaboravnih nastupa na uličnim feštama ili raskošnijim londonskim svadbama. Njihov repertoar uključuje klasične i novije filmske hitove, narodne pjesme iz indijske pokrajine Punjabi, pjesme velikog qawwali glazbenika Nusrat Fateh Ali Khan te pjesme za vjenčanja

Do sada su izdali dva albuma The Bollywood Brass Band i Rahmania. Na zadnjem albumu Rahmania koji su izdali prošle godine nalazi se 12 hitova vodećeg indijskog kompozitora filmske glazbe A.R. Rahmana. Kritičari su proglasi taj album jednim od najboljih world music albuma prošle godine.

 

 

MIRA NAIR

image012.jpg

Iskusna indijska redateljica, scenaristica i producentica iza sebe ima djela visokog renomea,  nagrađivane dokumentarce ''So Far From India'' i ''India Cabaret'', ''The Laughing Club of India'', igrane ''Salam Bombay'', ''Kama Sutra: A Tale of Love'', ''My Own Coutry'',  ''Mississippi Masala''. ''Monsoon Wedding'' snima 2001. minimalnim budžetom i tajmingom od 30 dana. Nakon toga je snimila jedan televizijski uradak, a bila je i jedna od autorica kontroverznog omnibusa ''11'09''01'' posvećenog tragičnim događajima u New Yorku 11.rujna i posljedicama koje je taj čin uzrokovao. Trenutno radi na igranom filmu ''Vanity Fair'' koji tematizira provokativni period postkolonijalne Engleske i utjecaj na tadašnju Indiju.

 

Još iz rubrike