Preskoči na sadržaj
Vijesti

MOTOVUN 2006.

Hrvoje Pukšec
Iz sigurnog okrilja jednog jadranskog otoka osvrnuti se na prošlotjedni, osmi po redu, Motovun Film Festival, i nije pretežak zadatak. Pet dana, svakog dana barem pet filmova (ne računajući kratkometražne), a navečer redovno druženje s prijateljima i poznanicima. Zahtjevan ritam, no kada se radi o dobro organiziranom festivalu i kada je osnovni posao gledati filmove i raspravljati o njima, teško da bi se moglo reći kako je sve skupa bilo prenaporno. Svaki izvještaj s festivala sadrži određene manjkavosti: poneki film bude zapostavljen, poneki dobije i previše prostora. Ovom prilikom pokušat ćemo levelerski (koja zanimljiva politička misao je to bila!) sve sravniti u jedan ravan i o svakom filmu iz glavnog programa napisati podjednako puno (malo). Evo kako izgleda katalog svakog festivala nakon što ga dolje potpisani 'odradi'!

 


Bolestan od ljubavi, Tudor Giurgiu, Rumunjska


Najlošiji film festivala. Nezgrapni dijalozi, pretencioznost koja boli, nema karakterizacije likova i kao da se mislilo da je dovoljno tek dosjetiti se zanimljive teme (lezbijska ljubavna drama s incestnim primjesama) i uključiti kameru…

Gledaj lijevo – desno, Sarah Watt, Australija


Koncept koji je odavno razrađen: splet životnih priča međusobno isprepletenih oko presudnih osobnih životnih odluka i odluka o životu. Vrlo dobra kamera i gluma no okus Magnolije i Fatalne nesreće dok se gleda ovaj film je presnažan. Nagrada žirija za najbolji film.

Gonič bivola, Minh Nguyen-Vo, Vijetnam/Belgija/Francuska


Film odlične kamere i krajnje jednostavne priče koja daje proustovski pogled na životni put jednog goniča bivola. Zanimljivo je kako se u ozbiljan film uspjelo fino uklopiti nekoliko iznimno zabavnih crtica: rasprava o marihuani između oca i sina se ne zaboravlja…

Kronika jednog bijega, Israel Adrian Caetano, Argentina


Ovo nije film, ovo je ekranizacija mučnih sjećanja. U biti naslov sve govori. Paradoksalno, redatelj se prema svojim likovima i filmu u cijelosti odnosi poput stvarnih vodova smrti prema ljudima koji su prošli njihovu torturu: Caetana zanimaju samo gole informacije, kontekst je posve nebitan.

Lov na žrtve, Michael Glawogger, Austrija/Švicarska


Ušminkanaca uvijek mora biti. Intrigantan zaplet (bogati dokoni besposličari krate vrijeme prikrivenim iživljavanjem na sirotinji) i ništa više od toga. Koje su motivacije likova, zašto se na kraju posegnulo za bajkovitim raspletom? Raskošna produkcija rijetko pokriva rupe u scenariju.

Ljetna palača, Ye Lou, Kina


Filmovi ne mogu nastati kao kompilacija izgovorenih rečenica. Priča o vrlo senzibilnoj djevojci u nesenzibilnim vremenima (osamdesete i devedesete u Kini) pokušava spojiti historicizam prostora s portretiranjem pojedinca. Naivno, na trenutke i pamfletno.

Mali poručnik, Xavier Beauvois, Francuska


Odličan triler koji otkriva podosta toga o francuskoj policijskoj stvarnosti. Čisti žanrovski film koji niti jedan detalj ne prepušta slučaju. Odlična karakterizacija i odličan casting. Glumci vrhunski. Mala poslastica.

Mi hranimo svijet, Erwin Wagenhofer, Austrija


Dojmljiv dokumentarac koji činjenicama o industrijskoj prehrambenoj proizvodnji udara ravno u glavu. Vrlo dobra produkcija, aktualna tema, besprijekorno prethodno istraživanje. Na kraju i dvije nagrade: FIPRESCI i Amnesty International.

Nešto kao sreća, Bohdan Slama, Češka/Njemačka


Ponajbolji film festivala. Pronicljivo, simpatično i tipično se češki (gorko – slatko) s lakoćom priča slojevita priča o tri prijatelja u tranzicijom poharanoj državi. Generacija X na istočnoeuropski način! Scenarij i gluma na najvišoj razini.

Nevinost, Lucile Hadžihalilović, Francuska/Velika Britanija/Belgija


Iznimno stiliziran, hermetičan poziv na interpretacijsko–asocijativno misaono vrludanje. (Anti)utopija nekog paralelnog ili tek dolazećeg obrazovnog sustava i socijalnog ustroja. Film koji vrvi referencama – Knjiga postanka i Vrli novi svijet samo su neke od njih.

Optužen, Jacob Thuesen, Danska


Pomalo predug film koji se pokušava poigrati s gledateljima – glavni lik je/nije pedofil koji je zlostavljao svoju kćerku. Dobra produkcija, dobra gluma, no i ne pretjerano uspješan film. Na kraju kao da mu nedostaje snage. Razlog je scenarističke prirode: s drugačijim krajem više bi se reklo.

Pakao, Danis Tanović, Francuska, Belgija, Italija, Japan


Francuski film poljskog scenarija (Kieslowski) i bosanskohercegovačke režije. Komoran, no gledljiv film koji računa na koncentraciju gledatelja. Majka i njene tri odrasle kćeri u začaranom krugu osobnih tragedija. Neki dijelovi pakla uistinu su vrlo hladni.

Petnaesti rođendan, Richard Glatzer i Wash Westmoreland, SAD


Pomalo naivan film o običaju proslave petnaestog rođendana djevojaka u latinoameričkoj verziji američkog potrošačkog sna. Možda se trebalo posegnuti za dokumentarizmom – tema je dovoljno zanimljiva i cjelokupni bi dojam bio autentičniji.

Pizzeria Kamikaze, Goran Dukić, SAD


Dukić se vratio dugometražnim prvijencem. Mirta uči statistiku film je koji se pamti, Pizzeria i ne previše. Tipičan srednjostrujaški alternativac koji po tko zna koji put eksploatira brojne kilometre američkih cesta. Nekoliko dobrih dosjetki i vizualna osmišljenost ipak su bili dovoljni za nagradu publike i pobjedu u kategoriji odAdoA (od Albanije do Austrije). Dodajmo: preko Amerike…

Put za Guantanamo, Michael Winterbottom, Mat Whitecross, Velika Britanija


Zbog neriješenih pitanja autorskih naknada za jugoistočnu Europu film nije prikazan. Dobro došao odah u gustoj satnici

Rad oslobađa, Damjan Kozole, Slovenija


Tako odgovarajuće mali veliki film za festival koji se hvali da je najveći mali. Zabavan, ali pametan, senzibilan, ali i promišljen. Dojmljiv portret srednjih generacija na prijelazu iz socijalizma u kapitalizam.

Sin čovječji, Mark Donford-May, Južna Afrika


Odlična ideja revitalizacije Isusa Krista u kontekstu afričkog dvadeset i prvog stoljeća. Da se Isus danas rodi zasigurno bi se rodio u Africi. Ipak, kao i brojni drugi filmovi istog geografskog porijekla (Moolade primjerice) obrazovna funkcija filma je prenaglašena.

Slobodna volja, Matthias Glasner, Njemačka


Jürgen Vogel i Sabine Timoteo odradili su svoj glumački posao besprijekorno. Iznimno zahtjevan film za glumce ali i gledatelje: 160 minuta poniranja u um silovatelja mučno je i iscrpljujuće. U nekim trenucima nepotrebno eksplicitan, ali u konačnici film koji se ne zaboravlja.

Sutra ujutro, Oleg Novković, Srbija


Nakon dvanaest godina u inozemstvu povratak u Beograd. Produkcijski minimalno zahtjevan – film se gradi na dijalozima i lokalnom slengu, pa koliko u sebi sadrži zabave za upućene toliko je za nevine promatrače sa strane posve neprohodan.

 

Svježi zrak, Agnes Kocsis, Mađarska


Još jedan vrlo dobar naslov. Ponekad malo znači puno, Kozole nam je to već pokazao. Majka, njena kći i njihove opsesije: dovoljno za uspješan film solidne glume i sigurne režije. Ukoliko ćemo suditi po prvijencu, Agnes Kocsis je ime koje ćemo još čuti.

Što sa sobom preko dana, Ivona Juka, Hrvatska


O ovom smo filmu već pisali. Dojmljiv dokumentarac o lepoglavskim štićenicima na ovogodišnjim je Danima hrvatskog filma suvereno odnio pobjedu, no u motovunskoj međunarodnoj konkurenciji tek solidno ostvarenje.

Volim te, Dalibor Matanić, Hrvatska


Prebacivanje na filmsku vrpcu nije ga voljelo. Zvuk prepun oscilacija, praznina i pogrešaka, a s prijelazom na veliko platno Matanićevi scenaristički propusti dolaze do snažnijeg izražaja. Problematični dijalozi je nešto što nismo očekivali, no nema sumnje da će mladi redatelj ponovno uhvatiti 'dobar val'. On je jedan od rijetkih koji se uspijeva izboriti za filmove.

Zaleđe, Jafar Panahi, Iran


Zaleđe je ostalo u posvemašnjem zaleđu. Posljednja projekcijska večer u Motovun je donijela pravu oluju i dobar dio gledatelja nije imalo priliku pogledati film do kraja. Šteta, jer sa sobom nosi naramak informacija o modernom Iranu.  

 

 

 

Još iz rubrike