NACHOVI SVIH ZEMALJA - UJEDINITE SE!
Štrajk još uvijek traje! Talijanska organizacija nach-umjetnika i tehničara, koja okuplja sve koje žive od posudjivanja svog glasa talijanskim verzijama stranih filmova, već treći tjedan ne odustaje od obustave rada, tražeći bolje nadnice i opće radne uvjete.
U Almodovarovoj ŽENI NA RUBU ŽIVČANOG SLOMA vidjeli smo
koliko škodljiv po zdravlje može biti poziv glumca raspolućenog izmedju svog glasa i slike tudjeg tijela. U ovom slučaju, stres se širi na talijansku naciju. Sindikat posudjivača glasova, naime, prijeti se talijanima titlovima, izumom koji užasava naše susjede. Kad je lani umro karizmatski Glas koji je četrdeset godina u Italiji stjecao slavu nadglasavajući Johna Waynea, Kevina Costnera, Al Pacina i Stallonea (mnogostruka ličnost, bez daljnjeg) bila je to treća vijest tv dnevnika. Nacija je bila potresena gledajući u fotografiju čovjeka kojeg jedva da su ikad vidjeli. Talijani su izmislili i slikarstvo i operu, te možda baš zato sliku i ton doživljuju intenzivno – ali razdvojeno! Hrvati, pak sasvim stopljeno gledaju filmski prizor i podnaslove na materinjem jeziku. Mnogi se žale da su nam filmovi knjiški, ali nije li takva i ovdašnja uvriježena percepcija filma, ako ne knjiška – ono bar stripovska. Bez titlova, Hrvati jedva da umiju gledati filmove, te to uvećava bizarni osjećaj s kojim promatraju domaća djela. Bez titlova, i bez neprekidnog rapid-eye-movementa kojim gledalac kosi gore-dolje po filmskoj slici, našem čovjeku domaći film izgleda prazno. (O.K. ponekad i ne samo zbog toga ...) Razni narodi danas gledaju sve istije filmove – ali ih gledaju na različit način.
koliko škodljiv po zdravlje može biti poziv glumca raspolućenog izmedju svog glasa i slike tudjeg tijela. U ovom slučaju, stres se širi na talijansku naciju. Sindikat posudjivača glasova, naime, prijeti se talijanima titlovima, izumom koji užasava naše susjede. Kad je lani umro karizmatski Glas koji je četrdeset godina u Italiji stjecao slavu nadglasavajući Johna Waynea, Kevina Costnera, Al Pacina i Stallonea (mnogostruka ličnost, bez daljnjeg) bila je to treća vijest tv dnevnika. Nacija je bila potresena gledajući u fotografiju čovjeka kojeg jedva da su ikad vidjeli. Talijani su izmislili i slikarstvo i operu, te možda baš zato sliku i ton doživljuju intenzivno – ali razdvojeno! Hrvati, pak sasvim stopljeno gledaju filmski prizor i podnaslove na materinjem jeziku. Mnogi se žale da su nam filmovi knjiški, ali nije li takva i ovdašnja uvriježena percepcija filma, ako ne knjiška – ono bar stripovska. Bez titlova, Hrvati jedva da umiju gledati filmove, te to uvećava bizarni osjećaj s kojim promatraju domaća djela. Bez titlova, i bez neprekidnog rapid-eye-movementa kojim gledalac kosi gore-dolje po filmskoj slici, našem čovjeku domaći film izgleda prazno. (O.K. ponekad i ne samo zbog toga ...) Razni narodi danas gledaju sve istije filmove – ali ih gledaju na različit način.