Preskoči na sadržaj
Vijesti

Napokon Clooney

Hrvoje Pukšec Zagrebfilmfestival 2005

Laku noć i sretno došao je na ZFF sa solidnim zaleđem. Osim redatelja, scenarista ali i glumca Georgea Clooneya, u njemu su za sebe pronašli mjesto brojni poznati redateljevi kolege. Ukoliko imena prosječnom gledatelju i nisu poznata, lica svakako jesu: David Strathairn, Robert Downey Jr., Frank Langella i Jeff Daniels neki su od njih. Ali to je samo djelić spomenutog zaleđa. Onaj uvjetno kazano 'teži' dio su brojne nagrade sakupljene na ovogodišnoj Mostri (najbolji film, scenarij, glavni glumac te nagrada kritike FIPRESCI). Ne čudi stoga podjednako velika očekivanja i interes publike za srijedu u SC – u.<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

 

Edward R. Murrow proslavljen je američki novinar koji je svoj televizijski uspon doživio tijekom pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Još uvijek relativno nov medij upravo je rad Murrowa definirao u pogledu istraživačkog novinarstva, prikupljanja informacija a i iznošenja vlastitih stavova. Činjenice su to koje lako pronalazimo na internetu, ali i u Clooneyevom filmu. Dodjelivši ulogu Murrowa odličnom Davidu Strathairnu (Limb, Harrisonovo cvijeće) Clooney nas je smjestio u pravi mali filmski vremeplov. Tkogod je ikad radio na televiziji već samo zbog te (vrlo vjerno prezentirane) dimenzije filma projekciju je mogao napustiti zadovoljan. Koncept emisija, njihov vizualni identitet ali i prateće reklame pravi su mali dragulji. Istodobno, Clooney se zajedno sa koscenaristom Grantom Heslovom ne zaustavlja samo na konstataciji tadašnjeg televizijskog rada već naglašava i važniju dimenziju. Kroz Murrowljeve dijaloge scenarij ne zaboravlja naglasiti i potencijalne probleme koji na televizijska vrata već tada glasno kucaju, a kako danas uglavnom imamo priliku vidjeti i gospodare medijem. Riječ je o zbog lukrativnosti (anrhoteoretičari rekli bi i zbog mnogočega više) stavljanju naglaska na zabavne sadržaje kojima informativni i obrazovni u gledanosti ne mogu parirati.

 

Drugi cjelovečernji naslov Georga Clooneya smješten je pretežno u zadimljene interijere televizijskih studija i ureda. Uvjerljivost simulacije pedesetih i vjerodostojnost samog filma postignuta je pomoću više elemenata. Scenografija je doteglila tehnička pomagala muzejske vrijednosti, još uvijek politički korektna cigareta ne gasi se gotovo uopće, a crno – bijela slika pod paskom Roberta Elswita ne propušta gotovo niti jednu nijansu sive. Mudrim redateljskim izborom može se smatrati i uklapanjem u film dokumentarnih snimaka. Edward R. Murrow je radio u doba ozloglašenog istjerivača crvenih vještica Josepha McCarthyja i upravo je CBS – ova i Murrowljeva emisija See It Now odigrala važnu ulogu u povlačenju omraženog senatora. Umjesto da Strathairnu suprotstavi 'odglumljenog' McCarthyja Clooney se odlučio koristiti arhivskim snimkama istog.

 

Laku noć i sretno posve je američki film. On rekonstruira nedavnu prošlost u sadašnjosti koja je i sama duboko traumatizirana jednakim pitanjima kao i prije pedeset godina: sloboda medija, pozicija novinara, provođenje zakonskih procedura u post 9/11 vremenu sve su no zaključene teme. Kako Georgea Clooneya prvenstveno doživljavamo kao glumca na kraju se treba osvrnuti i na taj dio posla kojim je dovršio film. Za sebe je uzeo neeksponiranu, no svejedno bitnu i na neki način znakovitu ulogu producenta Freda Friendlyja. Uvijek prisutan, uvijek s dobrom rečenicom na usnama i uvijek dobra podrška ostalim likovima. Očigledno, Clooneyev cilj bio je snimiti dobar film, a ne sebi konstruirati poligon za glumačko isticanje. U konačnici naum mu je uspio.  

Još iz rubrike