Preskoči na sadržaj
Vijesti

Palunko utorkom: Arsen Anton Ostojić

Danijel Štriga
Arsen A. Ostojić, redatelj i scenarist filma "Ta divna splitska noć", bio je gost ovomjesečnog Palunka Utorkom. Tamo se, u opuštenoj atmosferi i odgovarajući na pitanja sudionika osvrnuo na niz tema.

Scenarist i režiser, Arsen A. Ostojić rođen je u Splitu 1965. godine. Diplomirao je režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1990. godine, a četiri godine kasnije magistrira na New York University. Ostojić je surađivao na nizu filmskih i TV projekata, a i autor je nekolicine nagrađivanih kratkih filmova, poput "Ljubitelja ptica", "Ordena" i "Slikanja akta". Širu slavu stječe 2004. svojim prvim dugometražnim filmom "Ta divna splitska noć". Ostojić je dvije godine bio stalni profesor u Salzburgu i šef video odsjeka na Univerzitetu primijenjenih znanosti a sada predaje na katedri produkcije zagrebačke Akademije dramske umjetnosti.

Kratki filmovi

Analizirajući kreativni proces stvaranja kratkog filma, Ostojić je kao primjer uzeo svoj nagrađivani film "Ljubitelj ptica". Opisao je kako je seriju slika i ideja razvio u jednostavnu priču i pri tom istaknuo najveću vrlinu ali i izazov pisanja takvog scenarija: njegovu kratkoću.

Po Ostojiću, pisanje scenarija za kratki film je fantastičan način učenja pisanja jer tjera autora na samodisciplinu i fokusiranje na najvažnije dijelove priče. No, samo to nije dovoljno nego je i važno da kratki film funkcionira kao zatvorena cjelinu. Ostojić je zaključio kako sve to čini kratki film idealnom formom za mlade redatelje, tim više zato jer im može poslužiti kao svojevrsna "vizit-karta" kojom će moći predstaviti sebe i svoj stil.

Ta divna splitska noć

Rasprava je tu prešla na Ostojićev najpoznatiji film: cjelovečernju dramu "Ta divna splitska noć". Po Ostojiću, rad na scenariju tog filma nije bio bitno drugačiji od pisanja kratkog filma. Fasciniran slikama Splita unutar Dioklecijanove palače, Ostojić je dugo vremena razmišljao o filmu posvećenom tim motivima. Kao i kod kratkih filmova, započeo je sa serijom slika koje je zatim krenuo razrađivati u priče i uobličiti u scenarij.

Glavna razlika je bila u tome što je Ostojić u "Splitskoj noći" isprepleo tri kratke i relativno samostalne priče u jedan dugometražni film. Usprkos tome, princip rada je i dalje ostao isti: eliminiranje svih suvišnih dijelova priče i povezivanje ostatka u jednu čvrstu cjelinu. Na taj način, Ostojić smatra, kako je postigao i više od puke ekonomičnosti radnje: približio se antičkom idealu drame - konkretno, tragedije - kao jedinstvu prostora, vremena i radnje.

Zanimljiv je bio i Ostojićev osvrt na funkciju lika Dine Dvornika u tom filmu. Ponavljajući motive droge i moralnog raspada u starom getu Splita kroz sve tri priče, Ostojić je tražio način povezivanja svih tih elemenata. Pronašao ih je u fiktivnom novogodišnjem koncertu na Peristilu kojem predsjeda Dvornikov lik- simbol Vraga. Takva kršćanska simbolika - priznao je Ostojić - nije bilo nešto s čim je započeo scenarij nego je samo primjer dodatnih slojeva radnje i likova koji se svakom stvaraocu mogu javiti tijekom kreativnog procesa.

O pisanju scenarija

Tu je rasprava napravila puni krug i vratila se na pitanje pisanja scenarija. Ostojić je ponovo istaknuo važnost ekonomičnosti pri pisanju za koju, po njemu, osim kreativnih postoje i vrlo praktični razlozi. Naime, svaka scena izbačena iz scenarija sada, znači manje uzalud utrošenog vremena i sredstava kasnije u kasnijoj montaži.

Ostojić se osvrnuo i na knjige korisne mladim scenaristima. Spomenuo je komentare Lew Huntera te djela "O režiji" Davida Mameta i "O scenariju" Syda Fielda. Također je istaknuo i važnost stalnog čitanja scenarija: svojih i tuđih, poznatih i nepoznatih. U kontekstu toga je spomenuo i natječaj udruge Ars Septima u kojem su žiri kojeg su činili on, Ante Tomić i Zvonimir Berković ocjenjivali radove mladih hrvatskih scenarista. Odaziv na natječaj održan početkom ove godine je, po Ostojiću, nadmašio sva očekivanja sa više od 50 pristiglih radova. Pobjednički scenarij – "F20" Hrvoja Sadarića – nagrađen je i poslan na "Hartley-Merrill International Screenwriting Prize Contest" čiji se pobjednici proglašavaju u Cannesu.

Razlike u filmskom radu u Hrvatskoj i SAD-u

Potaknut pitanjima sudionika, Ostojić je prokomentirao i razlike u filmskom radu u Hrvatskoj i SAD-u. On smatra kako je u SAD-u puno teže snimiti film nego kod nas ili u drugim europskim zemljama: dok kod nas, po njegovoj procjeni, jedan od četiri projekta bude ekraniziran, u SAD-u je taj odnos prije 1:20. Možda je i upravo ta slabija selektivnost pri biranju filmskih projekata jedan od razloga što europski film teže prolazi kod svoje publike.

S druge pak strane, u SAD-u je daleko razvijenija institucija pisanja scenarija, koja režiseru nudi širok izbor autora i scenarija. Kod nas pak, posao scenarista nije ni izdaleka dovoljno financijski isplativ što pak prepušta redatelje samima sebi kada traže nove projekte. Ostojić je potom istaknuo Matu Matišića i Gorana Tribusona kao rijetke primjere hrvatskih scenarista koji su uspjeli u tom poslu izgraditi relativno uspješnu karijeru.

Budući projekti

Arsen A. Ostojić trenutno radi na filmu "Ničiji sin", ekranizaciji jedne od drama iz tzv. "Posmrtne trilogije" Mate Matišića. Glazbenik, dramaturg i filmski skladatelj, Matišić je također bio i scenarist, te suscenarist u nekoliko filmova Krste Papića. Matešić je već surađivao sa Arsenom Ostojićem kao suscenarist na filmu "Ta divna splitsku noć" tako da je ovo druga po redu njihova suradnja. Snimanje "Ničijeg sina" započeto je ovo proljeće, a montaža bi trebala biti gotova do kraja ove godine.

Još iz rubrike