POSTOJI LI USA PROTEKCIONIZAM?
IZVJEŠTAJ EUROPSKE FEDERACIJE REDATELJA
Joao Correa, glavni tajnik FERA – federacije europskih Redatelja - sastavio je analizu prepreka kojima američka država štiti svoj proizvod od europske konkurencije. Paradoks je u tome, što usa dužnosnici ustrajno optužuju europljane za protekcionizam, dok razmjere vlastite zaštitne politike ne žele priznati. Ovdje donosimo sažetak.
Gospodarska veza Europske unije i Sjedinjenih američkih država od vitalne je važnosti za obje <?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />
jer su jedna drugoj najveći trgovački partner. Na svjetskoj gospodarskoj sceni, EU i SAD razvile su najsnažniji odnos bilateralnih ulaganja te su ujedno jedna drugoj najvažniji izvor i destinacija za direktna strana ulaganja.
U 2002. godini ukupni iznos uloženih sredstava s obje strane iznosi 1,5 trilijuna eura, od čega se 889 bilijuna eura odnosi na ulaganja Europske unije u SAD, a cca 650 bilijuna eura na ulaganja SAD-a u Europsku uniju. Zaposleno je negdje između 12 do 14 milijuna radnika, direktnim i indirektnim zapošljavanjem, prema potrebama proizlišlim iz ukupnog međusobnog trgovanja, a otprilike 7 milijuna radnika u SAD-u duguje svoj posao direktno ili indirektno europskim kompanijama.
U 2003. godini izvoz EU dobara u SAD dosegao je 220 bilijuna eura, što čini 26% ukupnog izvoza dobara Europske unije, dok izvoz dobara iz SAD-a iznosi 151 bilijun eura odnosno 15,3% ukupnog uvoza Europske unije. Trgovanje uslugama od strane EU prema SAD-a procijenjeno je na oko 115 bilijuna eura, a SAD izvoz usluga na nekih 109 bilijuna eura.
Usprkos ovoj relativno zdravoj gospodarskoj vezi, transatlantska trgovina i ulaganje konstantno se susreću s nizom prepreka, uglavnom normativne prirode. Novi transatlantski program (NTA) dao je nov poticaj pitanjima vezanim za ovaj problem a osobito je istaknuo obavezu oba entiteta za postepenim smanjenjem ili potpunim ukidanjem prepreka koje ometaju transatlantsku fluktuaciju dobara, usluga ili novca.
PREPREKE KOJE POGAĐAJU EUROPSKU KINEMATOGRAFIJU I AUDIOVIZUELNU INDUSTRIJU
Restriktivne prakse s kojima se europski dobavljači susreću na ciljanim tržištima urodile su čitavim nizom problema. Npr. dobavljači u pravilu nailaze ne-tarifne mjere u obliku zakonskih i drugih prepreka kao što su: različite kvote koje pogađaju distribuciju po kinima, emitiranje stranih produkcija, reklamiranje na kablovskim i zemaljskim televizijama, emitiranje glazbe strane produkcije na radio-postajama te zahtjeve za zapošljavanjem lokalnog stanovništva. Druge specifični zahtjevi odnose se na zahtijevanje lokalnog sinhroniziranja i titlovanja filmova, lokalnog printanja (kopiranja) ili procesiranja produkcije te restrikcije u vezi sinhroniziranje filmova. Tarifne prepreke podrazumijevaju fiskalne mjere, prije svega nametanje diskriminatornih carinskih obveza, dok se prepreke za ulaganja odnose na djelomično ili potpuno ograničavanje ulaza stranog kapitala, provjeravanja nacionalne pripadnosti direktora ulagačkih kompanija,te restrikcije vezane uz repatriaciju profita ili kapitala.
EU izvoznici susreću se sa čitavim nizom dodatnih carinskih pritisaka poput poreza carinskih obveznika te zahtjevne papirologije za uvoznika što sve povećava troškove uvoza. Uz sve navedeno, čini se da vlada SAD-a odbija vidjeti Europsku uniju kao jedinstveno gospodarsko tijelo, što je i potvrđeno protivljenjem SAD-a ulasku EU u članstvo Svjetske carinske organizacije (WCO), a ostaje i činjenica do krajnosti dovedenog shvaćanja pitanja «nacionalne sigurnosti» u SAD-u, osobito nakon 11.09. ali i prije, što u praksi znači da SAD primjenjuje pretjerane mjere kontrole sigurnosti koje graniče sa protekcionizmom.
TRGOVAČKI SPORAZUMI
Prepreke u trgovanju SAD i EU događaju se u kontekstu trgovačkih dogovora, sporazuma i slično. U daljenjem tekstu navodimo relevantne trgovačke sporazume i organizacije:
1. NAFTA - SJEVERNOMAERIČKI SPORAZUM O SLOBODNOM TRGOVANJU potpisan 1.1.1994. između SAD-a, Canade i Meksika s ciljem smanjena ili potpunog ukidanja brojnih ne-tarifnih prepreka uključujući i uvozne licence. Sporazum je također uključio niz specifičnih obaveza koja se odnose na povećanje zaštite vlasnika autorskih prava, trgovačkih marki i trgovačkih tajni. Posebna korist za audiovizuelnu industriju počiva na poglavlju koje razmatra prava intelektualnog vlasništva uključujući i igrani film i audio-zapise, a daje priliku razvoju manjih tvrtki koje ovise o autorskim pravima.
2. FTAA – SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVAČKOJ ZONI OBAJU AMERIKA započet 1994. godine na Samitu dvaju Amerika na kojem su sudjelovale 34 zemlje te zaključile kako sporazum mora biti potpisan do kraja 2005. godine Jedna od 9 pregovaračkih skupina ima sjedište u Venezueli te se bavi pitanjem prava o intelektualnom vlasništvu. Prvi sastanak održan je u Miamiju, 24.-25-09.1998. s ciljem osiguranja i promoviranja adekvatne i učinkovite zaštite prava nad intelektualnim vlasništvom. FTAA se sastala i u svibnju 1997. godine s ciljem postavljanja i razvijanja programa za razvoj baza podataka i inventorija. Inventoriji su dosutpni na službenoj stranici FTAA-e www.ftaa-alca.org
3. WTO – Svjetska trgovačka organizacija osnovana je 1995. godine na pregovorima za okruglim stolom u Urugvaju. Osnovana je na temelju te je kao svoj integralni dio uključila Opći sporazum o tarifama i trgovanju (GATT), Sporazum o trgovanju uslugama (GATS) i Sporazum o aspektima trgovanja intelektualnim vlasništvom (TRIPS).
4. WIPO- SVJETSKA ORGANIZACIJA ZA ZAŠTITU I PROMOCIJU INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA, organizacija je koja djeluje unutra vlada diljem svijeta te administrira brojne multilateralne sporazume i saveze koji se bave zakonskim i administrativnim aspektima intelektualnog vlasništva. Intelektualno vlasništvo za potrebe WIPO-a obuhvaća industrijsko vlasništvo odnosno trgovačke marke i patentirane izume te umjetničko i literalno vlasništvo. Od srpnja 1998. godine 161 zemlja je članica WIPO. Dogovori i savezi relevantni za ovaj izvještaj su:
-Bernska konvencija za zaštitu prava literarnih djela
-WCT ili WIPO-v dogovor o autorskim pravima
-WPPT ili dogovor o izvedbama i fonogramima
-Rimska konvencija za zaštitu izvođača, producenata fonograma i organizacija koje se bave emitiranjem
-Ženevska konvencija za zaštitu producenata fonograma a protiv neautoriziranog dupliciranja
-Briselska konvencija koja se vezala za distribuciju programa nosača znakova trasmitiranih satelitom.
ISTRAŽIVANJE
SAD ne koristi kvote ili druga ograničenja za zaštitu audiovizualne industrije. Oslanja se međutim na ekonomsku i političku snagu velikih studija i televizijskih kompanija za vršenje pritiska na svjetskoj sceni. U tablici možete vidjeti komparativne pokazatelje europskog i američkog tržišta:
|
|
EUROPA |
SAD |
|
TV PENETRACIJA |
99% |
99% |
|
VCR PENETRACIJA |
61% |
66%
|
|
PRODAJA KARATA PO GLAVI STANOVNIKA ZA KINO-PREDSTAVE |
1,8% |
4,5% |
|
AUDIOVIZUALNA INDUSTRIJA U POSTOTKU U ODNOSU NA GODIŠNJI PRIHOD PO GLAVI STANOVNIKA |
1,1% |
2,7% |
Istraživanje tržišta iz 1996. godine pokazalo je da 73% kućanstva koristi usluge satelitske ili kabelske televizije.
Posjećenost kinematografa u SAD u 1997. godini doseglo je najveći broj od pedesetih godina 20. stoljeća, dok je u Južnoj Americi povećanje posjećenosti kinematografa poraslo za 13% a u Europi za 6%, što je najbolji rezultat od sredine 80-ih godina.
SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE
OPČE ISTINE
SPORAZUMI I DOGOVORI O ZAŠTITI AUTORSKIH PRAVA
SAD sudjeluje u brojnim aktivnostima za zaštitu prava intelektualnog vlasništva. Dogovori u kojima sudjeluje administrirani od strane organizacije WIPO su: Ženevska, Pariška, Bernska te Briselska konvencija te je ujedno potpisnik WCT i WPPT dogovora. SAD nije potpisnik Rimske konvencije te Dogovora o međunarodnoj registraciji audiovizuelnih djela donesenog na Ženevskoj konvenciji.
Ujedno je, kako smo već naveli članica Svjetske trgovačke organizacije te uz Kanadu i Meksiko ptpisnica sporazuma NAFTA koji je stupio na snagu 1994. godine. SAD pregovara o ulasku države Čile u ovaj sporazum. Europska unija i SAD trenutno su u pregovorima o sklapanju Transatlantskog gospodarskog partnerstva. FERA u svom izvještaju međutim ističe, kao Sjedinjene američke države inzistiraju na unilateralizmu u svojoj trgovačkoj politici te su sklone poduzimanju mjera protiv zemalja koje remete trgovačku politiku SAD-a čak i ako se takve mjere protive multilateralnim sporazumima.
STRANA ULAGANJA
SAD ograničava strano vlasništvo lokalnih medija za emitiranje: na primjer, Federalna komisija za komunikaciju sklona je ne izdati televizijsku ili radijsku licencu osobi koja je stranac u zemlji ili pak strano vlasništvo zakonski je ograničeno na 25%.
Poseban problem u ovom kontekstu predstavlja tzv. BUY AMERICA zakon, koji je prvotno stupio na snagu 1933. godine, te koji pokriva čitav niz diskriminatornih mjera koje se obično nazivaju BUY AMERICA ograničenjima, a odnose se na kupnje koje financira američka vlada. Ove mjere zadobivaju nekoliko oblika: neke zabranjuju tijelima javnog sektora kupnju dobara i usluga od stranih izvora, neke ustanovljavaju zahtjeve lokalnog sadržaja dok drugi i dalje upražnjavaju davanje povoljnijih cijena domaćim dobavljačima. BUY AMERICA dakle ne samo direktno reducira mogućnosti izvoza EU, nego i obeshrabruje SAD interesente u korištenju europskih produkata ili usluga. Domaća industrija, kroz pravosuđe i zakonodavno lobiranje, osigurava održavanje preferenci danih domaćim dobavljačima ovim zakonom. Jedno od najočitijih primjena ovog zakona vidljiva je u domeni administriranju federalne pomoći. Ovo se prije svega odnosi na Odjel za transport i primjena nekoliko različitih članaka zakona u skladu s kojima Odjel za transport stvara financijsku pomoć državi i lokalnim vlastima za razne administrativne dokumente vezane uz transport jer država i lokalne vlasti odnekuda taj novac moraju namaknuti. Odnosno, federalna vlada bi trebala namaknuti 40 do 80%, a država ostatak. Sva potražnja dobara i usluga vezana uz transport nabasa na financijske obaveze postavljene ovim zakonom. Europska komisija je procjenila da je BUY AMERICA direktno utjecao na 25 bilijuna ugovora iz fiskalne godine 2001. a osobito na masovni transport i aerodromske usluge koje su ujedno sektor u kojem je EU najkonkurentnija. Očekuje se da će se navedeni iznos u 2005. godini popeti na 35 bilijuna $.
Uz navedene glavne probleme postoji i niz marginalnih ekspenditura. I na kraju 1998. predsjednik Clinton je potpisao Commercial Space Act iz 1998.- zakon koji s jedne strane, poziva federalne agencije da koriste launch usluge dok s druge strane inzistira da te usluge osiguraju SAD pružaći usluga. Dakle podržava BUY AMERICA politiku koji pak podržava predsjedničku politiku o nacionalnom prostoru ali otvara prostor NASI da uđe u kolaborativne projekte sa stranim agencijama. SAD je odobrio ove restrikcije i na korištenje satelitskih usluga od strane građana, iako su se inicijalno odnosile na lansiranje vojnih satelita na osnovama potreba za osiguranje nacionalne sigurnosti.
DRUGE FANTASTIČNE ZANIMLJIVOSTI
Evo recimo pitanje kinematografa na koje utječe niz trgovinskih čimbenika. Prvi bio ušao u tzv. Strukturalističku kategoriju. Većina audiovizuelnih korporacija u SAD-u vertikalno su integrirane i trude se biti u posjedu svih faza produkcije filma. Vertikalna integracija studija zapravo znači da studio može stabilizirati protok novca te kontrolirati troškove kontrolom svakog segmenta u vrijednosnom lancu. Samo srce velikih studija je zapravo produkcija igranih filmova ali je većina novca zarađena u daljnjem nastavku filmske priče iliti distribuciji i prodaji. Iako većinu ovakvih studija posjeduju stranci, strana su vlasništva strateški planirana i daju neke prednosti američkim audiovizuelnim korporacijama. Sony se npr ujedinio s Columbia/ Tri Star čime je dobiven brak između distributera i proizvođača. Kompanija koja je proizašla iz takvog sjedinjavanja u posjedu je količine znanja, sredstava, dostupnosti tržištu koja je prethodno bila nezamisliva. Američki prikazivači nagrađeni su po uspjehu filma u kinima. Oni također plaćaju svoj dio reklamiranja i znaju da je cijena reklame manja ukoliko su na špici glumačke ili redateljske zvijezde. Naravno, zbog ovih razloga nitko nije spreman uči u rizičan, inozemni projekt, a pored toga inozemni filmaš nema istu financijsku moć i često mora platiti veću cijenu prikazivačima kako bi prikazali njihove filmove za ograničeniju produkciju.
Zatim postoji nešto što se zove: hollywoodsko knjigovodstvo koje se vodi na takav način da se uspješan film prikaže naravno, kao komercijalni neuspjeh na koji način se skriva profit. Europski autor morat će, u slučaju da stigne na američko tržište, potražiti usluge američkog distributera je rsu u toj igri neće snaći.
Pa onda: cenzura. Za jedan primjer film «Lolita» dvije je godine tražio svog američkog distributera jer je glavna glumica u vrijeme snimanja filma imala 12 godina pa je film smatran «dječjom pornografijom».
Ima još: psihologija američkog gledatelja. Razne anegdote iz filmskog svijeta kažu nam da američka publika ima otpor prema ne-američkim engleskim i sinhroniziranim filmovima, ne vole titlovane filmove i odbijaju nova, «strana» iskustva. Svi ovi problemi mogu se dakle rješiti sinhroniziranjem ali... sinhroniziranje košta cca 50 000$ po filmu. Pored toga, američka publika u kinematografima stara je od 18 do 35 godina te nesklona stranom filmu, iz jednostavnog razloga što su europski redatelji uglavnom stariji (u Francuskoj je prosjek 55 godina) i van dodira sa mlađom publikom. Američka publika sklona europskom filmu je nešto starija i odrastala je u 60-ima i 70-ima te razvila afinitet prema europskom filmu.
MPAA (MOTION PICTURE ASSOCIATION OF AMERICA) vrlo aktivno radi na sprečavanju piratiziranja američkih filmova u inozemstvu, mnogo je manje aktivna u zaštiti interesa drugih zemalja u slučjau piratiziranja filmova u SAD-u. FERA (FEDERACIJA EUROPSKIH FILMSKIH REDATELJA) izdala je 1997. godine priopćenje za javnost po ovom pitanju. FERA je u tom priopćenju istaknula da SAD nije uvela sigurnosne mjere intelektualnog vlasništva, iako je potpisnik Bernske konvencije i Ugovora o intelektualnom vlasništvu i ujedno obavezna iste sprovesti. Iako MPAA djeluje unutar zakonskih mjera postavlja se pitanje «moralne dvojbenosti» zbog nekonzistentnosti SAD-a na temelju nepoštivanja ovih i brojnih druga pitanja. Izvještaj FERA-e navodi niz drugih prepreka i problema u poslovanju sa SAD-om, a općeniti dojam koji se iz svega dade dobiti jest sveameričko nepoštenje, nesolidarnost, neznanje, konzervativizam koji jest paravan beskrajnoj aroganciji i zakonsko-gospodarstvenim manipulacijama. Naš zaključak se može sažeti u jedam jednostavan moto: Igre bez granica!!!!
Joao Correa, generalni tajnik FERA (Europske federacija audiovizualnih redatelje)