Preskoči na sadržaj
DHF 14

RAZGOVOR: POD VEDRIM NEBOM SA... SNJEŽANOM TRIBUSON

Razgovor sa Snježanom Tribuson

Miron Sršen

Tko se još sjeća vremena kada su sapunice došle u modu? U zadnjih godinu dana pravi hit su postale naše, domaće sapunice poput recimo “Ville Marie” pa smo i mi ušli u zvjezdani svijet Gabrijele Španić i drugih južno-američkih glumica koje su u biti Hrvatice (no o tome više u Gloriji). Dakle, sapunice su stigle nekad u devedesetima (ne zna se točno kad) i sa sobom dovele neiscrpnu priču o ljubavi i smrti, dobru i zlu, koja se gleda tamo negdje oko ručka, a prepričava uz popodnevnu kavu ili sutradan prije posla u tramvaju. O toj ozbiljno-smiješnoj temi i na nju, snimljen je za sada, u Hrvatskoj, samo jedan film, kojeg će te se vjerojatno sjetiti jer je drag i zabavan: riječ je o “Tri muškarca Melite Žganjer” redateljice, a često i scenaristice Snježane Tribuson. Recimo još, da je ova cijenjena filmašica, zasigurno najplodnija hrvatska filmska redateljica, a svakako i jedan od najaktivnijih hrvatskih filmskih redatelja uopće. Od 1996. godine snimila je 3 televizijska, 3 cjelovečernja igrana filma (Prepoznavanje,96.; Tri muškarca Melite Žganjer, 98., Ne dao Bog većeg zla, 02.), a ove godine njezin kratki film “Pod vedrim nebom” otvorit će 14. Dane hrvatskog filma. Tim povodom postavili smo joj par pi<?xml:namespace prefix = st1 ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags" />tanja. <?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

 

pod_vedrim_nebom2.jpg
"Pod vedrim nebom" Snježane Tribuson

 

FILM.HR: Vaš film “Pod vedrim nebom” otvorit će 14. Dane. Kakva mu je sudbina? Hoće li postati dijelom neke buduće filmske trilogije kao dio dugog omnibusa, kako ste planirali ili ste mu namijenili drugačiji ishod?

 

TRIBUSON: Sudbina je kratkog filma, pa tako i ovog mog, sudjelovanje na festivalima, domaćim i, nadam se, stranim te prikazivanje na televiziji. Film nisam smišljala kao dio omnibusa i ne bi ga nasilno smještala u neku veću cjelinu, mada načelno nemam ništa protiv omnibusa i rado ih gledam kao i filmove koji imaju više isprepletenih priča.

 

FILM.HR: Do sada ste snimili tri cjelovečernja igrana filma. Kako biste opisali razliku između dugog i kratkog filma u redateljskom i dramaturškom smislu?

 

TRIBUSON: Rad na kratkom filmu manje je stresan: lakše se zatvori financijska konstrukcija, pripreme i snimanje kraće traje, nije izložen dugotrajnom ocjenjivanju i rangiranju jer je manje zanimljiv javnosti budući da ne ide u kino distribuciju, a sve ostalo je isto. Kao studentica mislila sam da kratki film mora imati efektan kraj, zgodan obrat, anegdotalnu strukturu, simboličko ili barem metaforično značenje, neki stupanj stilizacije barem u načinu kadriranja, a možda i u glumi (imam dojam da se u našim kratkim igranim filmovima vrlo malo govorilo), da je kompliciraniji i zahtjevniji od dugog filma u kojem imaš vremena za sve…Sada ne mislim tako, to je bio tek stereotip.

 

FILM.HR: Što je to što si autor može dozvoliti u kratkom filmu, a ne može u dugom i vice versa?

 

TRIBUSON:Kad radim dugi film isključivo mislim na publiku u kinu, da li će publici biti dosadno, da li će dijelovi koji trebaju biti duhoviti izazvati smijeh (nema ništa gore kad izostane reakcija tamo gdje je očekivana), da li je moj dojam mjerodavan i da li će pojedine scene imati onakav efekt kakav želim. U kratkom filmu sam mjerilo ja.

 

FILM.HR: Postoje li muški i ženski filmovi? Ako postoje, postoje li sustavne i opisive razlike između to dvoje?  Je li to razlikovanje diskriminatorno ili komplementarno?

 

TRIBUSON: Postoje filmovi gdje su žene glavni likovi i filmovi sa ženskom tematikom, koji mogu biti i izrazito angažirani. I jedne i druge filmove rade i žene i muškarci, a gotovo je nemoguće bez predznanja pogoditi da li je film režirala žena ili muškarac. Bilo bi mi drago kad bih mogla reći da su žene puno suptilnije, da bolje razumiju odnose muškaraca i žena i da ih načelno više zanimaju likovi i odnosi pa su zbog toga ženski likovi u filmovima redateljica kompleksniji, zanimljiviji i prepoznatljivi... Ali se onda sjetim Ivoryja, Bergmana, Almodovara itd.

 

FILM.HR: Vaš film “Tri muškarca Melite Žganjer” mogao bi se opisati kao ženski film možda najprije zbog teme? Postoje li neke razlike između muških i ženskih redatelja kao takvih?

 

TRIBUSON: I ja sam često govorila da je “Melita” ženski film, ali više misleći na to kako je u ekipi bilo puno žena (tri glavne glumice, dvije producentice, kostimografkinja, dvije šminkerice, sekretarica režije, pomoćnica scenografa, dvije garderobijerke i ja). O razlici između muških i ženskih redatelja draže mi je govoriti iz pozicije osobe koja osobno pozna i muške i ženske redatelje oko sebe. Žene su manje tašte, racionalnije i odgovornije, a muški su osjetljiviji i hrabriji.

 

FILM.HR: Za mnoge vaše filmove sami ste napisali scenarij? S druge strane radili ste s brojnim hrvatskim piscima? Kada se odlučujete na suradnju s nekim drugim na pisanju scenarija? Na filmu “Ne dao Bog većeg zla” surađivali ste s Goranom Tribusonom, vašim bratom; je li to bilo zajedničko djelo brata i sestre o jednom zajedničkom životnom iskustvu?

 

TRIBUSON: U Hrvatskoj trenutno ima puno dobrih pisaca i nije teško naći dobrog suradnika. Ja se najlakše odlučim za brata, jer osim što ga cijenim, već ga tako dugo i dobro znam da mogu preskočiti onaj dio u kom se moram upoznavati, čavrljati, razglabati o interesima i stavovima bez čega nema dobre suradnje. Rado bi radila i s Dubravkom Ugrešić s kojom sam prvom i surađivala  prije dvadeset godina, a sviđaju mi se i Karakaš i Perišić.

 

FILM.HR: Kako napreduje ili bolje što se zbiva s vašom planiranom HRT serijom?

 

TRIBUSON: S Dramskim programom HRT-a brat i ja smo dogovorili suradnju na porodičnoj humorističnoj seriji “Odmori se zaslužio si”. Do jeseni trebali bi završiti scenarije za petnaest epizoda (trećinu smo već predali) i serija bi odmah trebala ići u realizaciju. Kako bi serija trebala krenuti u program već krajem godine režiju ćemo podijeliti Dražen Žarković i ja.

 

FILM.HR: Hvala.

Još iz rubrike