Preskoči na sadržaj
Vijesti

Riznica Amatera Finalizirana

Hrvoje Pukšec

Podosta se toga može reći za Reviju amaterskog filma. Rijetko koji festival toliko zvecka praznim pivskim bocama, rijetko se ima priliku vidjeti da se ocjene pišu prije no što je projekcija uopće započela; rijetko se čuje toliko navijanja. No isto se tako na RAF – u  može vidjeti rijetka količina entuzijazma i posvemašnje predanosti sedmoj umjetnosti apsolutno svih učesnika; podjednako onih pasivnih i aktivnih. Uostalom, riječnik nam kaže sve: u definiciji izraza 'amater' riječ 'ljubav' ima bitno mjesto.    

Peta po redu Revija amaterskog filma je iza nas. Imali smo priliku pogledati više od tri stotine filmova  iz devet zemalja, a organizatori su procijenili kako su ugostili nekih 6 tisuća gledatelja. Lijepe brojke za općenito šarmantan festival koji iz godine u godinu budi sve više zanimanja – podjednako od publike i medija. Najzanimljivijim trenucima festivala bili su svakako premijera novog filma Bore Leeja Sravnjeni sa zemljom i Petrovaradinsko pleme grupe novosadskih autora. No ipak, prava snaga RAF – ovih filmova se krije u brojnim pozitivnim iznenađenjima koje je svaki dan krio. Upravo se na primjeru posljednjeg festivalskog dana to može i potvrditi. Film Janko Tomislava Devčića i Gordana Horvata dao je svježu definiciju filmske dosjetke. Tek tridesetak sekundi dug no pamtljiv film katastrofe u kojem gledamo uskrsnuće skoro dvadeset godina umrtvljene velike plave razarajuće vjeverice s osmjehom na licu. Pogodili ste: jedan Zagi i nešto lego kockica su dovoljni za film koji je oduševio publiku. Naravno, i dobra ideja je u svemu odigrala ulogu. Dva dokumentarna naslova, Velebit – ipit savjesti i Velebita 2005 iako tematski usredotočeni na isto daju prikaz Velebita na dva posve oprečna načina. Prvi posve intiman i angažiran pokušaj, dok drugi nešto nepristraniji, rekli bi dokumentarističkiji u pristupu. Svejedno, oba pokazuju da se dobra kamera može potražiti i u amaterskim vodama.

Ovogodišnji RAF ponovno je potvrdio velika očekivanja i za kraj možemo samo uputiti dvije čestitke: autorima i organizatorima. Vidimo se dogodine!

 

 

Još iz rubrike