SKANDALOZNI UM U TUŠKANCU
U utorak 1.veljače, a zatim i u četvrtak te subotu u Tuškancu se vrti Godardova misaona nadeljevanka imena Filmske povijesti/pripovjesti. Iza igre riječima u naslovu (dvojstvo povijest-priča) krije se serija audiovizualnih eseja koje je Godard napravio igrajući se Video kamerom u razdoblju 1988 – 1996.
Osim riječima i kamerom, Jean Luc se ovdje poigrava kronologijom filmske povijesti, njenim značenjima, simbolima, ikonama i svetinjama, njezinim političkim i financijskim kapitalnim vrijednostima, slikom i tonom, montažnom logikom, koprcavom prirodom francuskog jezika u kojem svaka tvrdnja jedva čeka izdati onu prethodnu makar se pri tom sama zadavila. Između ostalog, ne zaboravimo, uopće se ne skanjuje poigravati i živcima gledatelja.

Ovu vijest ne objavljujemo da vas obeshrabrimo, naprotiv. Izvolite otići u šumicu i pokušajte to izdržati. Vidjet ćete ostarjelog genija kako obija dimove cigara, debatira s kuharima, maše svojom obraslom ćelom dok razgovara sa radikalnim mračnjacima iz Cahiers du Cinema, sipajući paradokse iz oba preširoka rukava. Stari jarac lud od želje da dekonstruira sve što mu padne u vidno polje, suočit će strpljivog gledatelja s nelagodnom i vrlo korisnom spoznajom da je povijest filma ili film kao medij nemoguće sagledati kao cjelinu, te da je svekolika kinematografija jednostavno ogroman nesustavni dokaz kako je svijet čudno mjesto.

Film je teritorij bez jasne karte, na kojem ne postoje gotove istine a budućnost je jedva nepouzdanija od prošlosti.
»Razlika između Gutemberga i Spielberga, veli Godard, u tome je što Gutemberg, za razliku, nije htio vladati svijetom « Stari Godard je možda najstariji živući antiglobalist , koji kilometražu broji od svog prvog objavljenog teksta, vjerojatno prije pedeset godina. No ne očekujte kod njega simptome ekologije, altruizma, meditativnosti, zainteresiranosti za sebe ili bilo koji znak afirmativnog suosjećanja. Kao Charlton Heston puščerinom, on vitla svojim skandalozno razornim umom, svojim središnjim produžetkom. Evolucijski, njegov je organizam napredovao u smjeru SF-a, sav je «otišao u glavu», kao oni glavati čovječuljci budućnosti. Iako je hiperaktivan u proizvodnji novih naslova, Godard je već skoro četrdeset godina u virtualnoj mirovini. Svojim prvim filmovima postavio je prototipove postmodernizma kojima će se filmska umjetnost hraniti do danas obnavljajući i reciklirajući njegove brzopotezne novovalske izmišljotine.

Godardova stara remek-djela, baš zato, danas su gotovo nezanimljiva publici: Jednostavno: previše smo se nagledali njihovih klonova i mutanata. Gotovo da je zanimljivije u Tuškancu pohoditi Godardov školski program za kvarenje kino publike. Štovana mladeži, trujte se umom, tom najtežom organskom drogom. Možda vam se štogod ukaže.

Jean-Luc Godard<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />