Preskoči na sadržaj
Vijesti

SLUČAJNA SUPUTNICA NAMJERNO U KINU

Davor Šišmanović

Ako ste, slučajno, ljubitelj domaćeg filma, ili ste, kojim slučajem pobornik akcije «Kupujmo hrvatsko», možete ovih dana u kinu pogledati film prvijenac Srećka Jurdane «Slučajna suputnica». Slučajno ili ne, ovu «hrv. pustolovnu dramu» možete pogledati u samo jednom kinu i to samo u jednom dnevnom terminu. Istovremeno, primjerice, «am. krim. kom. Mrak komadi» možete odgledati u tri zagrebačka kina i to u, ukupno, jedanaest, termina u jednom danu. Toliko o skrbi za domaći film. A ako ste pomislili da to ima neke veze s (eventualnom) kvalitetom ili nekvalitetom filma, pogledajte kako stoji s učestalošću projekcija filma «Ta divna splitska noć». Uglavnom, u prošlu srijedu upriličena je u kinu Brodway premijera Slučajne suputnice. Za divno čudo, taj svečani događaj priređen je bez velikih medijskih zvona, a nazočilo mu je tek tu i tamo, poneko poznato lice koje, uobičajeno, ulazi u kvotu premijerne publike. Istini za volju, činjenica je kako je Jurdanin film, još nakon pulske projekcije, kritika pomilovala pajserom. No, je li to dostatan razlog da se premijera i kino distribucija svede na ovlašno odrađivanje ugovorne obveze. A takvom se dojmu teško oteti. Tim više što producent Ivan Maloča, kako nam je sam rekao, vidi u Slučajnoj suputnici upravo film za publiku. Naime, baš je uraslost scenarija u našu aktualnu društvenu stvarnost bila razlog koji je privolio Maloču da «zagrize» u ovaj projekt. Nije problem što netko može, posve legitimno, zaključiti kako ovaj film ima možda i bolji tretman nego što ga (svojim filmskim vrijednostima) zaslužuje, već u tome što se takav kriterij ne primjenjuje konsekventno. A to je već tema za neku drugu prigodu.
Elem, “Slučajna suputnica” je priča o mladoj djevojci Vanji koja odlučuje napustiti sigurnost svoje provincijske besperspektivnosti i zaputiti se autostopom u Zagreb. Tu neki vide «film ceste», …ali teško je snimiti film ceste u zemlji koju, kako veli Željko Pervan, prijeđeš autom na rezervi benzina. Onda se to mora kompenzirati scenarističkim intervencijama koje teško drže vodu. Uglavnom, «...tu počinje njena avantura prepuna bizarnih slučajnih susreta i suputnika, a pustolovna ljepotica svoju inteligenciju i seksualnu atraktivnost koristi kao adute koji je izvlače iz životnog očaja». «Pustolovna ljepotica». Vanja, je - Dora Fišter, glumica koja je izdanak glasovite kazališne obitelji Strozzi. Pulski ju je festival ovjenčao nagradom za najbolju debitanticu. Solidno zastupljenom epizodom glumački je debitirao i Ante Prkačin, svojedobni predsjednički kandidat. Prema vlastitim riječima, glumački mu se posao dopao puno više od politike. Debitant u cjelovečernjem filmu je i redatelj Srećko Jurdana, ali on je dovoljno javna osoba da mu prirepak «debitant» zvuči pomalo groteskno. Ne toliko zbog toga što je već pomalo u dobi kada njegovi vršnjaci očekuju nagrade za cjelokupan opus, već zbog činjenice da se u jeku priznate i poznate karijere novinara i političkog kolumnista odlučio zaigrati tricama i kučinama, reskiravši dobar glas.
Puno je toga u ovome filmu i oko njega slučajno i usputno. Forsiranje nepretencioznosti, neki su iščitali kao neambicioznost i traljavost. S druge strane, postpremijerni razgovor uz piće i kanapee otkrio je kako su neki gledatelji iskreno i neopterećeno uživali u filmu. U svakom slučaju, svatko ima neotuđivo pravo da odabere hoće li za svoj novac kupiti (npr.) Mrak komade ili Slučajnu suputnicu. To je u redu. Ali… ako se odluči «kupiti hrvatsko» - može otići u samo jedno kino i to samu u pola devet. I onda ceh (filmaša) pruži i drugi obraz, pa dvorana, i to mala, čak ni na prvoj, premijernoj metrpolskoj projekciji bude polu-prazna. 


Davor Šišmanović

Još iz rubrike