Preskoči na sadržaj
Vijesti

Smrt i mutacije po Alexanderu Horwathu

Danijel Štriga

Prošlotjedni Festival nevidljivog filma – nadahnut istoimenom knjigom Johnatana Rosenbauma i Adriana Martina - bavio se fenomenima smrti i promjena u filmskoj umjetnosti nastalima kao rezultat rastuće komercijalizacije filmova i medija općenito. Možda najambiciozniji program je imao Alexander Horwath koji je kroz pet odabranih filmova pokušao dočarati gledateljima središnju preokupaciju festivala – smrt i mutaciju. To je učinio ne samo kroz odabir specifično nastalih filmskih djela, već i izborom filmova čija je radnja odražavala teme festivala.

Horwath je inače austrijski filmolog, kritičar i autor knjiga poput "Der Siebente Kontinent. Michael Haneke und seine Filme" i "Cool – Pop. Politik. Hollywood 1960.-1968". Njegov izbor filmova je djelovao posebno zanimljivo s obzirom da je Horwath bio i urednik filmskog programa na izložbi Documenta 12, od 1992. do 1997. je radio kao direktor Viennala a trenutno je kustos Austrijskog filmskog muzeja.

"Welt Spiegel Kino, 1. dio" Gustava Deutcha je zanimljivi projekt u kojem autor gradi film isključivo od pronađenog arhivskog materijala. Već time ovo djelo postaje rječiti primjer mutacije filma: othranjen na filmovima drugih autora, on prikazuje stvarnost ne direktno, već kroz prizmu drugih filmskih radova. U prikazanom prvom dijelu filma Deutch započinje vremensko putovanje u 1912. snimkom panorame oko bečkog kina Erdberg,. Odabirući slučajne prolaznike on ih povezuje sa likovima drugih filmova: gospodin sa štapom tako postaje vojnik u Prvom svjetskom ratu, bahati prolaznik je papučar, djevojka lik u pornografskom filmu i slično. Pri tome, sam film se bavi motivima smrti – svi likovi filma već su oidavno preminuli - ali i vječnim mutiranjem stvarnosti uslijed prolaska vremena.

Ako su ostali filmovi na Horwathovom programu i bili "nevidljivi", to se definitivno ne može reći za "Zemlju mrtvih" ("Land of the Dead") Georgea Romera. Unijeti kontroverzu na umjetnički filmski festival je prilično teško, no Horwathu je to savršeno uspjelo odabirom ovog, "najobičnijeg" komercijalnog filma koji se, gle slučaja, također bavi pitanjima stagnacije, smrti i mutacije - što kod živih, što kod živih mrtvaca.

Za Romera se često govori kako njegovi filmovi nude i satiru, a ne samo užas. Ako je zbilja tako, "Zemlja mrtvih" se sarkastičnom gledatelju ne čini pretjerano suptilnom. Da, izolirani američki grad nudi presliku klasnih podjela američkog društva a horde zombija su karikature izgladnjelog stanovništva Trećeg svijeta. No, sa tim bolno očitim motivima po strani, ima li ičeg drugog u Romerovom filmu?

Ima. Zombiji. Oni su daleko najzanimljiviji likovi "Zemlje mrtvih" - naročito kada krenu razvijati rudimentarnu svijest - a njihova besmislena krvoločnost kao da karkira nasilje u medijima i otupjelost prosječnog gledatelja na prikazane grozote. Ako išta, "Zemlja mrtvih" barem potvrđuje tezu kako čisti horor prvenstveno ovisi o čudovištu a ne o likovima koji im služe primarno kao kontrast

Ako se snobovskom gledatelju "Zemlja mrtvih" možda učinila uznemirujuće komercijalnim izborom, "Film" ("A Movie") Brucea Connera iz 1958. bio je zadovoljavajući povratak u mutne vode art filma. Conner koristi metodu sličnu onoj u "Welt Spiegel Kino" i dijelovima drugih filmova stvara samostalno umjetničko djelo. Popraćen ironično bombastičnom glazbom, "Film" se sastoji od kaotične smjese koju s jedne strane čine prizori vesterna i pin-up djevojaka, a s druge dokumentarne snimke tragedija poput gladi u Africi ili pada "Hindenburga". Sve to prate povremeni natpisi "Film Brucea Connera" kojim nas autor podsjeća da su, na kraju dana, i dimenzija eskapizma i dokumentarizma u "Filmu" upravo to: filmske iluzije.

"00/65 Brus vam želi svoj Božić" ("Brus wünscht Euch seine Weihnacht") je jedan od kratkih filmova iz serije akcionističkih djela austrijskog umjetnika Kurta Krena. Nastao 1965. (na što nas upućuje i brojčana oznaka u njegovom naslovu), on kroz hiper-ubrzanu snimku prikazuje božićnu zabavu kojoj je i sam gost. Mutacija i smrt ovdje su prisutni prvenstveno kroz samu povijest djela. Tipični akcionistički radovi odlikuju se motivima sadizma, ciničnosti i mazohizma. "Brus vam želi svoj Božić" se pak ističe upravo svojom lakom i gotovo šaljivom atmosferom. Nakon što ga je godinama smatrao izgubljenim, Kurt Kren pronalazi ovaj film desetljećima kasnije, a upravo ga njegova vedra atmosfera spašava od daljnjeg zaborava – još jedan nevidljivi film je spašen!

"Tajanstveni objekt u podne" ("Dogfar nai mae marn") tajlandskog redatelja Apichatpong Weerasethakula zanimljiva je kombinacija igranog i dokumentarnog filma. Redatelj putuje Tajlandom snimajući svakodnevni život stanovnika koje zatim moli da mu pripomognu u pričanju priče: svaki sudionik nastavlja priču na mjestu na kojem je prethodna osoba stala. Priča tako čuva svoju vitalnost neprekidnim promjenama u skladu sa prohtjevima novih pripovjedača Weerasethakul pak sve te mutacije marljivo snima i ubacuje u ovaj film kao igrane dijelove.

Sjena smrti filma se pak odražava u samoj povijesti Weerasethakulovog rada koji se s jedne strane bori protiv cenzure tajlandskih vlasti bori ali se isto tako suočava i krhkošću tehnologije zbog koje odbija prikazivati originalni primjerak filma "Tajanstveni objekt u podne" (snimljenog na 16-mm vrpci) u opravdanoj bojazni da bi mogao biti oštećen.

Sve u svemu, Alexander Horwath je odabrao prilično zanimljiv program. No, ovaj gledatelj mora priznati kako bi, bez uvodnih Horwathovih predavanja i popratnog programa, vjerojatno bio dobrim dijelom izgubljen u širini područja koje je ovaj filmolog pokušao prikazati. Na koncu možemo zaključiti kako se Horwath, slično prikazanim djelima Deutcha i Connera, poslužio drugim filmovima kako bi rekao nešto o filmu samom.

Još iz rubrike