Smrtolopt
Smrtolopt. Lopta koja sije smrt ili smrt koja se igra loptom? Naravno nešto sasvim deseto. Smrtolopt, ili u originalu 'Murderball' originalni je naziv za paraolimpijski sport kojeg ipak nešto preciznije opisuje sintagma 'rugby u kolicima'. Prvi se put pojavio 1977. godine u Kanadi i postaje sve popularniji diljem svijeta. Kreativni dvojac u sastavu Henry Alex Rubin i Dana Adam Shapiro snimio je uistinu uspješan, zanimljiv i gotovo besprijekoran dokumentaran film o tri sportaša.

<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />
Joe Soares je prebolio dječju paralizu. Prva je prava američka zvijezda rugbyja u kolicima. Bezbrojne nagrade i priznanja ipak mu nisu bila dovoljna i nakon što izgubi mjesto u reprezentaciji odluči se za okolini nemio potez – postaje izbornik Kanade. Kanada pod njegovim vodstvom počinje pobjeđivati svoje do tada nedodirljive južne susjede. Prvo ime američke reprezentacije nakon Soaresovog odlaska postaje Mark Zupan, mladi Teksašanin koji je ostao paraliziran u prometnoj nesreći. Obojica tvrdoglavi, nepopustljivi i iznimno izraženog natjecateljskog duha. Obojica pobjednici, a stjecajem okolnosti i najljući rivali. Keith Cavill nastradao je u padu s motora. On tek treba prihvatiti činjenicu da nikada više neće hodati – susret sa Zupanom i prilagođenom verzijom rugbyja predstavlja izlaz iz začaranog kruga samosažaljenja i depresije.
Smrtolopt ili rugby u kolicima alfa je i omega filma. To je početna i završna pozicija. Svejedno, kako već u uspješnim dokumentarcima biva (a samo nam je takve Dokumanija i ponudila), u pozadini se vrte neke važnije stvari. U pozadini se daje prikaz stvarnosti junaka koje se portretira. Pokušavaju se predvidjeti naša pitanja i dati na njih odgovore. Jednostavno: kontekstu osnovne filmske preokupacije daje se obličje, određuju mu se konture i time se praktički nudi čitav jedan (do tog trenutka) nama nepoznat svijet. Alex Rubin i Dana Adam Shapiro uistinu snimaju film o rugbyju za hendikepirane, no istodobno nas svojom izražajnom snagom jednostavno prisiljavaju na promišljanje onog o čemu najčešće, budimo si iskreni, uopće ne brinemo – na hendikepirane.

Film Smrtolopt odnio je nagradu publike na ovogodišnjem Sundance film festivalu no istodobno po prvi put u povijesti festivala dodijeljena je i specijalna nagrada za montažu. Tkogod je pogledao Smrtoloptu zna zašto. Montažeri Geoffrey Richman i Conor O'Neill napravili su sjajan posao. Istina, na samom su se početku poslužili dosjetkom iz Stoneove sportske (melo)drame Any Given Sunday s odbrojavanjem bježućih sekundi sportskog susreta, no sve kasnije rađeno je bez pogreške. Gradacija napetosti, smislena manipulacija tempom, istodobno i vješto izbjegavanje spotovskih boljki prevelikog rezuckanja i zaigranosti. Nezaboravljanje na nužne trenutke predaha za gledatelja...
Montažeri su pored vlastite očigledne sposobnosti imali najveću pomoć u Rubinu i Shapiru. Osim što su s protagonistima filma uspjeli uspostaviti komunikaciju ispunjenu povjerenjem dojam je da niti jedan bitan trenutak nisu propustili snimiti. Posebna pohvala ovdje ide Henry Alex Rubinu koji je pored redatelja bio i snimatelj. U nekim trenucima to savršenstvo pripovijedanja slikama ide toliko daleko da se gledatelj zapita gleda li dokumentarac ili igrani film. Ipak, najsnažnija se scena mora posebno izdvojiti. Sportaše nam uglavnom prikazuju ili u njihovom ambijentu arene na kojoj nastupaju ili u strogo kontroliranim uvjetima televizijskog studija. Suze ako i vidimo neposredno su vezane uz tek minuli trenutak velikog trijumfa ili poraza. Suze sportaša u zagrljaju svojih obitelji i najdražih nikada ne vidimo. Te iskrene kapitulirajuće suze se kriju. Rubin i Shapiro uspjevaju ih uhvatiti.
Zaključiti osvrt na Smrtoloptu najljepše bi bilo sljedećom rečenicom: Rijetko se ima priliku pogledati film koji bez imalo patroniziranja ali s razumijevanjem i suosjećanjem obrađuje tako delikatnu društvenu i, još važnije, osobnu ljudsku problematiku kao što je življenje s fizičkim hendikepom. Ta se rečenica ne može bez ograda ispisati radi posljednjih nekoliko minuta filma. Odjednom se beskompromisan i neposredan, snažan film pretvara u angažirani projekt. Ne želeći ni u najmanjoj mjeri umanjiti patnju hendikepiranih iračkih vojnih veterana (dapače, njihova mladost šokira i sablažnjava), ipak se mora reći da je njihovim uvlačenjem u cjelokupnu priču (posljednjih nekoliko minuta) Smrtolopt umalo izgubila na autentičnosti, a dobila na pravovjernosti. Srećom smo naučili da se posljednje minute većine američkih filmova jednostavno moraju ignorirati. Bile one dokumentarne ili igrane sasvim je svejedno.
Naslov originala: Murderball
Redatelji: Henry Alex Rubin i Dana Adam Shapiro
Uloge: Joe Soares, Mark zupan, Keith Cavill
Vrijeme trajanja: 88 min.