Preskoči na sadržaj
Vijesti

SUBJEKTIVNI KADROVI: RAZGOVORI S FILMSKIM SNIMATELJEM TOMISLAVOM PINTEROM

Vanja Černjul, V.B.Z., Zagreb, 2004.

Davor Šišmanović

Vanja Černjul (r. 1968.), filmski snimatelj koji, kako piše u bilješci o autoru,  «živi i radi u  New Yorku i u Zagrebu», veliki je štovatelj i, očigledno, još veći poznavatelj lika i djela Tomislava Pintera. U opsežnom razgovoru, koji se nedavno pojavio u ukoričenom obliku, Černjul je s Pinterom na «ti», a u opisima ispod fotografija potpisuje ga kao «Pićo». No, to su samo najlakše uočljive manifestacije kolegijalne prisnosti. Način i redoslijed na koji je strukturiran i posložen ovaj razgovor odaje studioznog pitača, ali, prije svega, lucidnog i upućenog odgovarača.

pinter.jpg

Ova knjiga-razgovor, podijeljena je na tematsko-kronološke cjeline (Mali je talentiran; Prestao sam raditi fotografiju i počeo raditi film; Neprikosnoveni redatelji iz doba autorskog filma; Jugoslavenski ratni spektakli; Internacionalizacija; Novi, mladi i nadobudni; Priče iz nomadskog života filmskih radnika; Vječiti optimist) i čita se, osim kao priča o Tomislavu Pinteru – i kao priručnik za male tajne velikih snimatelja, i kao neposredna povijest YU (pa, dakle i CRO) filma, ali i kao subjektivna analiza odnosa društva naspram kreativaca i kreativnosti. Osim toga, knjiga sadrži i popisanu filmografiju Tomislava Pintera, poredanu kronološki i po abecednom redu imena redatelja. Tu je i kratka uvodna impresija autora u kojoj saznajemo razloge i razmjere njegove fascinacije Pinterom, dok je na samom kraju i stanoviti tumač manje poznatih stručnih pojmova (npr. zuher, odrazno svjetlo, fulminati...). Uz mnoštvo fotografija, knjiga je garnirana i povremenim citatima Pinterovih suradnika u kojima ga oni opisuju. Pa tako, među inima, veli Rajko Grlić: «...Pićo iznad svega voli dobru priču. Jer on, kako to samo najveći među snimateljima znaju, ne vjeruje u –lijepu fotografiju-, u –dobar kadar-. Zna koliko su besmisleni svi ti –izvrsno snimljeni filmovi-, sve te –krasne fotografije-, -divna svjetla- ako iza njih ne stoji lice kojem se vjeruje i priča u koju se želi uroniti. Zato radeći film s njim nije borba s nekim tko hoće –dobro obaviti svoj posao- već igra s nekim tko zajedno s tobom radi film. Zvuči kao neznatna razlika, ali u toj razlici leži sav užitak snimanja filmova. A upravo u toj riječi užitak, kao možda jedinoj riječi koju valja upotrijebiti za opis rada s Pićom, i počiva sva tajna njegovog posla. On uživa radeći, ti uživaš radeći s njim, i u tome grmu čuči vaša nada da će netko treći jednog dana uživati u onome što ste zajedno napravili.»
Čak i ako ste tek površni ljubitelji i poznavatelj sedme umjetnosti ova će knjiga držati vaše usredotočenje. Kroz Pinterove odgovore defiliraju svjetske filmske (ali i ne samo filmske) face. Svi odreda Pićini prijatelji i suradnici. Gotovo je nevjerojatno koliko je vrhunskih i nagrađivanih filmova stalo u njegovu još nezaključenu karijeru. Tomislav Pinter je u svakom slučaju jedan od naših najvećih živućih umjetnika. Slutio sam to i ranije, ali tek ova knjiga me definitivno prosvijetlila. Nekoliko kolega filmaša, kojima sam u zadnjih nekoliko dana spomenuo kako upravo čitam knjigu o Pinteru, reagiralo je gotovo identično: «Ma, Pićo je sjajan!». Pametnom dosta.
Martin Debeljak

Još iz rubrike