Talijanske financijske zavrzlame
Kreativne muke talijanskog filma odavno su konstatirane. Dozvati u sjećanje uspjelije naslove posljednjih godina zahtjevan je zadatak i ukoliko ćemo se voditi samo filmovima koje smo imali priliku pogledati u domaćim kinematografima kao najzapaženije treba navesti Benignijev Život je lijep (1997. godina) i Malenu Giuseppea Tornatorea (2000. godina). Za studeni distributer Discovery najavio je dolazak Benignijevog novog filma, Tigar i snijeg, a isti bi naslov ovog tjedna trebao imati i talijansku premijeru. Kondicional iz prethodne rečenice daje naznaku problema. A problemi u susjednoj Italiji nisu isključivo kvalitativne prirode, već i one kvantitavne. Za petak 14. listopada najavljen je opći štrajk filmskih djelatnika koji će između ostalog pomaknuti premijere filmova na tamošnjem repertoaru. Razlog štrajku jest u najmanju ruku nemilosrdno smanjenje sredstava kojima država planira financirati filmske projekte od sljedeće godine.<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />
Najavljeni štrajk ali i prosvjedi u Rimu uzrokovani su prijedlogom zakona kojim će se sredstva od 84 milijuna eura godišnje reducirati na 54 milijuna. Dodatno, godišnji prihod od igara na sreću koji je iznosio osam milijuna eura smanjit će se na samo 500 000. Najteži udarac ukoliko predloženi proračun stupi na snagu dobit će zaposlenici u filmskoj industriji. Očekuje se kako bi bez posla moglo ostati čak 60 tisuća ljudi. Jednako tako, izostanak državnih sredstava mogao bi ugroziti i instituciju poput slavne Mostre, ali i čitav niz drugih projekata. Venecijanski filmski festival najstariji je na svijetu, na rasporedu je još od 1932. godine, no već se sada sumnja u tešku održivost renomea kojeg je sagradio. Tim više što se posljednjih godina sve više orijentirao prema glamuroznim gostima i razvikanim filmovima. Ovogodišnji budžet Mostre iznosio je 5.6 milijuna eura, a sljedeće bi godine mogao računati samo na dva (izračun lista La Repubblica).
Upitan za komentar novonastalog stanja Roberto Begnini osim bojazni za općenit status kulture u državnoj politici izrazio je i veliku zabrinutost za razvoj mladih autora. Bez državne potpore on sumnja da će njihov talent doći do izražaja. Do samog štrajka ostalo je dakle tek dva dana. Hoće li on nešto promijeniti ostaje posve otvoreno. Možda najavljen sastanak ministra kulture Rocca Buttiglionea s premijerom Berlusconijem preokrene lošu talijansku filmsku situaciju na bolje. Podsjećamo na kraju kako je do slične situacije prošle godine došlo i u Velikoj Britaniji. Scenarij je bio sličan: promjena poreznih zakona, ukidanje poreznih oaza za financijere te smanjenje prihoda od nacionalne lutrije. Konačan je rezultat bio bijeg produkcija s Otoka a i zaustavljanje brojnih već započetih projekata. Očekuje li jednako Italiju?
