ZADNJI DAN NATJECATELJSKOG PROGRAMA NA ANIMAFESTU
Petak, zadnja večer glavne konkurencije nije oduševila naslovima ili donijela nove koji bi ugrozili dosadašnje favorite. Publika je tako kraj programa dočekala prilično izmučena kvalitetom filmova pripremljenih za oproštaj od ovogodišnjih večeri kratkometražnih crtića.
Glavni program započeo je putovanjem tj.filmom Dies Irae francuskog autora Jeana-Gabriela Periota. Niz iskombiniranih fotografija cesta, tunela, prolaza, puteva oko kojih izranjaju novi ambijenti i mijenjaju se gradovi i mjesta, na kraju nas je odveo u napuštene prostorije koncentracionog logora. Pomalo atmosferom podsjeća na prekrasno i medidativno putovanje dokumentarnog filma Baraka, međutim zadnjom scenom, upravo zbog težnje da bude bilo što više od vizualno atraktivnog putopisa, kvari konačni dojam.
Uslijedile su dvije minijature: Kelloggovi punjeni kolačići i Neki dani. Prvi je reklamni geg o punjenom kolačiću sa okusom frapea od jagoda koji se zalijepi za smrznuti stup i ostaje na milost i nemilost gladnoj djeci. Drugi je kratki film za TV-kanal Sundance u kojem je kanadski autor Julian Grey pozicioniranjem lutaka popratio riječi pjesme Some Days, američkog pjesnika laureata Billyja Collinsa. Metodom piksilacije lutke su dočarale pjesnikovo očajavanje i dobile dovoljnu injekciju životnosti, koja nas bez probleme uvjerava u njihovu usamljenost.
Jedan od boljih i zanimljivijih filmova večeri bio je francuski Onih dana...Redateljica Nadine Buss za prvi samostalni film odabrala je insert iz života njezina oca. On je sa obitelji neposredno nakon završetka rata prebjegao iz Njemačke u Francusku, najveća noćna mora bila mu je moguće otkriće njegove nacionalnosti. Odrasta u kvartu okružen prostitutkama i u čestim racijama sanja o zaštiti i super- herojskoj ulozi ali pribojava se otkrivanja njegove sramotne tajne. Za animaciju šarolike i izražajne lutkarske menažerije zaslužni su Eric Montchaud i Pierre-Luc Granjon a u kombinaciji sa iskreno intimnim i jednostavnim prikazom poratne stvarnosti rezultat je vrlo kvalitetno ostvarenje.
Što se nažalost ne može reći za film Tango Nerobelgijske autorice Delpfine Renard. Od priče o mafiji i krađi rubina iz crkve sv. Marka u Veneciji, nezanimljivija je i neuvjerljivija bila jedino prateća ljubavna romansa glavnih likova. Djevojka je svjedok krađe dragog kamena, u borbi sa lopovom proguta kamen i prisiljena je skrivati se od policije u čemu joj pomaže odplesani tango sa lopovom na poplavljenim ulicama. Kao da su živi glumački modeli obrađeni i nadocrtavani 2D kompjutorskom animacijom utonuli u jednodimenzionalnost cijele radnje, umjesto da su se animirani likovi uspjeli iz nje izdići.
Zatim red zabave. Već smo spomenuli uglavnom tjeskoban karakter ruskih animiranih bajki ali još jedna ruska animirana bajka O Ivanu ludom jako je daleko od toga. Odbačeni brat-luda, prodaja guske, spašavanje medvjeda i osvajanje bahate princeze u režiji Mikhaila Aldashina i Olega Uzhinova, dobili su humorističan zaokret i nužnu dozu vedrine potrebne cijeloj večeri. Ludi Ivan, razigrani kolaž i crtež animatorskog tima A.Naumenkova, L.Estrina i E.Dudina, na kraju je uspio nasmijati ne samo carevnu već i cijelu dvoranu te je na kraju zaradio gromoglasan pljesak.
Morir de amor , naslov je njemačkog filma izraelskog autora Gila Alkabetza, te istovremeno naziv pjesmice koju pjevuše dvije stare papige dok iščekuju dnevni obrok. Dok njihov vlasnik drijema one rekonstruiraju situacije iz prošlosti naučenim glasovima. Granica prisjećanja i sadašnjosti jasno je razgraničena crno-bijelim i jarko obojenim crtežom a simpatične papigice iz dosade kopaju po sjećanjima i slučajno otkriju svom vlasniku jednu zbilja neugodnu i bolnu istinu. Dok se taj film bavi otkrivanjem, kanadski film Gradska pričaprelijevanjem boja i nadrealnom atmosferom skriva određene segmente priče. Francuska redateljica Florence Miailhe preko jedne krpene lutke povezala je dan u životu sedmoro različitih osoba. Ima tu svega pomalo: odbjeglih lavova, kriminalaca, beskućnika, krokodila, pravi mali cirkus do te mjere da konfuzija dovodi do netransparentnosti. Kada se krug slučajnih poznanstava na kraju zatvori i dalje nemamo dojam pripovjedne cjeline.
O hrvatskom uratku Silencijum već smo pisali u više navrata a razgovor sa autorima možete pogledati ovdje. Ukratko podsjetimo: nakon odlične Ciganjske, Silencijum je drugi zajednički projekt autorskog dvojca Davora Međurečana i Marka Meštrovića, ponovno napravljen prema motivima Krležine zbirke Balade Petrice Kerempuha.
Dva filma koja tematiziraju slobodu i represiju zaredom! Nakon Silencijuma to je Christijevi-Oh, George!genijalnog Phila Mulloya, publici Animafesta dobro poznatog po svojem crnohumornom nagrađivanom serijalu o invaziji vanzemaljaca koji su se infiltrirali među ljudske redove. Ovaj put napravio je 6-minutnu priču o totalitarističkom sistemu, naravno na svoj specifično uvrnut način. Socijalna služba svenadziruće i represivne vlade želi oduzeti Christijevima sina zato što su on i njegova djevojka odlučili puzati na koljenima. Uskoro ih podržavaju razne demonstratorske skupine koje masturbiraju u znak protesta. Zgodno i zabavno, iako nije u rangu njegova zadnja dva sjajna ostvarenja ( The Invasion, The Final Solution) ali ipak bolje od svih filmova završne večeri. Nakon toga uslijedio je film koji također podjeća na Silencijum ali ovaj put ne tematski već vizualno. Dosadno mehanicistički Pazi naftovod, film je nizozemca Jana van Neuenena. Prikazuje opustošeni pustinjski krajolik koji se polako pretvara u futuristički industrijalizirani svijet složenih mašina i mehanizama.
Na kraju večeri prikazan je estonijski film Braća medvjeđih srca. Redatelj Riho Unt krenuo je od kultne slike Jutro u borovoj šumi, ruskog umjetnika Ivana Shishkina i odlučio prikazati što se uistinu dogodilo sa tri medvjedića sa slike. Zahvaljujući vještoj lutkarskoj animaciji medvjedići su odrasli i postali tri slavna umjetnika; Vincent van Gogh, Henri Toulouse- Lautrec i Auguste Rodin. Na raspoznavanju njihovih najpoznatijih umjetničkih radova i karakteristika počiva radnja cijelog filma, koji nije loš ali pomalo prenaivan i infantilan za glavni program. Bolje bi funkcionirao u dječjoj kategoriji.