Preskoči na sadržaj
Vijesti

ZAGREBDOX - 2. DAN

Gordana Kolanović ZagrebDox 06

Iako je drugi dan festivala najsnažnije, kako posjetom, tako i dojmom, označio dokumentarac Ode Eddy, počnimo od početka. Biblijskog. Točnije od blijedog i nezanimljivog filma Adam i Eva prikazanog u polupunoj (ili za pesimiste – polupraznoj) velikoj dvorani kina Tuškanac.

 

Dakle, Adam i Eva makedonskog redatelja Gjorče Stavreskog priča o životu jednog ruralnog makedonskog para. Po ponašanju i stavovima vrlo jednostavni, supružnici u pitanju proživjeli su težu bračnu krizu u trajanju od godinu dana. Eva je ostavila muža i djecu i pobjegla s drugim muškarcem. Navedeni Casanova razlikovao se od seoskog standarda po svojem suzdržavanju od alkohola ali imao je i svojih osobitosti – tjerao ju je da prosi. Za to vrijeme Adam je svjedočio kako im djecu odvodi socijalna služba. Nakon godine dana Eva se vraća kući, suprug ju prihvaća i nastavljaju zajednički život. Njegove emocije u vezi tog događaja očigledne su u sceni u kojoj sjedi sam u sobi i tiho plače. Ona svoju prošlost prepričava bez izražavanja bilo kakve uživljenosti. Zanimljiv je trenutak u kojem se saznaje kako oba supružnika imaju dijagnosticirane psihološke poremećaje, znaju ih nabrojati ali ne razumiju njihovo značenje: «Zašto su nam odveli djecu? Imamo veliku kuću. Mogla su živjeti sa nama.» Tu se očituje kontrast seoske kulture koja pod normalno prihvaća primitivno ponašanje i kliničkog pristupa koji ono što neki smatraju «osobnim mušicama» rutinski prepoznaje kao psihološke poremećaje. Doduše, treba naglasiti kako je redateljev pristup tematici pasivan i jednostran – sve je prikazano kroz izjave glavnih likova, bez ulaska u detalje ili komentar nekog objektivnijeg promatrača. U kombinaciji s razvučenom strukturom filma, rezultat djeluje kao romantizirani prikaz «prirodnih ljudi» bez dubljih uvida u realnost takvih zajednica.

 

Puno zanimljiviji pristup iskazala je Xiaulu Guo svojim The Concrete Revolution. Okosnica filma su urbanističke promjene krajolika Pekinga radi priprema za nadolazeću Olimpijadu.  Siromašne se četvrti ruše i na njihovom mjestu grade se moderni neboderi od metala i stakla. To uzrokuje uništenje života starih i onemoćalih stanovnika, ali stvara i posao za građevinske radnike koji tako mogu prehranjivati svoje obitelji. Xiaulu Guo svojim osobnim i osebujnim stilom komentira živote radnika te razlike između starog komunističkog doba jedinstva i novog doba otvorenosti zapadu koje podrazumijeva iznicanje novih klasnih podjela na obične fizičke radnike i fakultetski obrazovanu klasu. Peking je ispunjen neonskim reklamama zapadnih proizvoda. U toj novonikloj džungli asfalta i stakla  travnate površine stvaraju se tek naknadno kako bi se udovoljilo zapadnim kriterijima za olimpijski grad. Mlađe generacije zaposlenih više nisu zaslijepljene velegradom, već razbijenih iluzija teže preseljenju u manje i pristupačnije gradove. S druge strane, svu dotad živuću ideologiju mijenja tek želja za potrošačkom utopijom naviješćenom u bezbrojnim reklamama. Xiaulu Guo stvorila je fascinantan dokumentarac o modernizaciji Kine koja je eksplodirala u posljednjih petnaest godina. Njen pristup je istovremeno intiman i istraživački. Može joj se zamjeriti jedino određena količina samoinvolviranosti – ali bez iste se ovaj dokumentarac ne bi stilski izdizao visoko iznad prosjeka.

 

Dokumentarac mladog hrvatskog redatelja Alda Tardozzija, Ode Eddy izazvao je veliko zanimanje ljubitelja devete umjetnosti i nakratko u potpunosti oživio uspavanu dvoranu inače zatvorenog kina Central. Kratke crtice o životu i radu jednog od najznačajnijih hrvatskih strip umjetnika Edvina Biukovića, ispričan je na zabavan i dopadljiv način iz perspektive njegovih kolega i prijatelja. Film kombinira elemente Eddyjevih stripova, stare video zapise zajedničkih druženja i stvaranja  veselog kružoka strip crtača te naknadno snimljene izjave koje mozaički otkrivaju njegovu osobnost. Saznajemo da je s jedne strane bio nepopravljivo svadljiv, ciničan, uvijek bi kasnio i kršio sve moguće zadane rokove a s druge strane perfekcionist kojeg je ljutila nekvaliteta pa si je stalno zadavao nove zadatke kako bi se poboljšao.Tako je postao zaslužan za jedan od najproslavljenijih hrvatskih izvoznih strip serijala Grendel Tales koji je radio zajedno s Darkom Macanom, crtao je i Star Wars serijal za američke izdavače, bavio se animacijom i ilustracijama u Zagreb filmu a 1995. dobio je nagradu «Russ Manning» kao crtač koji najviše obećava. Hrvatski strip autori Dalibor Talajić, Darko Macan, Robert Solanović, Tihomir Tikulin, Esad Ribić i Tomislav Tikulin nižu anegdote o Eddyju koje zrače vedrinom, energičnošću te pospješene odgovarajućim vizualnim referencama gotovo emaniraju tadašnju opipljivu kreativnu energiju. Kratka i teška bolest nakon koje je Eddy preminuo 1999. kada je imao 30 godina samo je usputno spomenuta pošto su scenarist Zdravko Šarčević i redatelj Tardozzi očito naumili snimiti film lišen i najmanjih naznaka patetike.  u kojem već spomenuti Eddyjevi prijatelji stvaraju nadahnutu posvetu prerano preminulom genijalnom autoru. Možda je najvažnije da ovaj dokumentarac uspješno dočarava oproštaj Darka Macana od Eddyja: »Gorjeti jasno i blistavo, davati sve od sebe, nikad ne poći linijom manjeg otpora, beskompromisno se goniti, zanemarivati sve na račun svog rada - bila je to njegova jedina opcija. Ništa drugo ne bi bilo dostojno njegovog dara i kratkog vremena koje mu je bilo dano, jedino je potpuna žrtva bila prikladna. Holivudsko dijete, Edvin Biuković izrežirao je svoj život poput filma kakvog bi volio gledati: efektnog i nabrijanog do jaja, onakvog koji vas, kad završi, ostavi da želite još. Otišao je da medju legendama potraži ekipicu sebi ravnih, ostavljajući nas da za sebe nadjemo neki smisao, da starimo bez njega, siromašniji, i da, svaki put kad se nadjemo, pricamo, ili šutimo, o njemu, našem Ediju.» Nažalost, film nije mogao ući u regionalnu konkurenciju pošto je nastao u Factum-ovoj produkciji ali još uvijek se zahvaljujući odličnoj, originalnoj režiji i vješto prenesenom ugođaju natječe za nagradu publike. Zasad predstavlja, dijelom zbog neopterećenosti i ležernosti a dijelom zbog važnosti spominjanja Biukovićevog lika i djela, naš najveći festivalski favorit.

 

Nakon projekcije Ode Eddy raščistila se gužva u dvorani kina Central a preostala publika dobila je, filmovima koji su uslijedili, ogromnu instantnu injekciju optimizma. Naime, riječ je o dva hrvatska filma uvrštena u regionalnu konkurenciju: još jednom u nizu televizijskog dokumentarnog serijala Direkt, nazvanom Obični ljudi i filmu Biti Slaven.

Već uhodani redateljsko-scenaristički dvojac Direktovih dokumentaraca, Nebojša Slijepčević i Arijana Lekić Fridrih, uobičajeni festivalski natjecatelji, ovaj put progovaraju o četvoro običnih mladih ljudi koje od vršnjaka razlikuju određeni tjelesni nedostaci. Oni se u svakodnevnom životu susreću s nizom problema, bilo da je riječ o neadekvatnim pristupima za invalidska kolica ili o nerazumijevanju okoline kada dolaze do pitanja zapošljavanja. Iako specifični i velikoj većini nepojmljivi, upravo ti problemi su ih dodatno ojačali i osnažili u motivaciji za izgradnjom što kvalitetnijih životnih uvjeta. Slađan, Marijana, Tibor i Otilija, protagonisti ovog dokumentarca, bave se raznim aktivnostima od plesa do veslanja ali dijele zajednički nazivnik ambicija i nepokolebljivosti.

Sličnom temom bavi se film Biti Slaven,redatelja Denisa Hladiša ali za razliku od usredotočenosti na same aktere prethodno spomenutog filma i njihova intimna proživljavanja, ovdje je naglasak na Slavenovim roditeljima i učiteljici jahanja koji su mu pružajući bezrezervnu podršku olakšali da ostvari svoje ciljeve i snove. Unatoč visokom stupnju hendikepiranosti i početne nepokretnosti, Slaven je zahvaljujući vlastitoj upornosti uspio upisati Pravni fakultet u Zagrebu i sudjelovati na Paraolimpijadi.

Iako se ni Obični ljudi ni Biti Slaven ne odlikuju savršenom produkcijom niti posebno inventivnim redateljskim rješenjima, oni samim izborom tema, prikazom snažnih individualaca u pobjedi nad okolnostima, te senzibilizirajućim utjecajem na festivalsku publiku predstavljaju bitna regionalna ostvarenja.

Još iz rubrike