Preskoči na sadržaj
Vijesti

ZAGREBDOX - 4. DAN -dodatak

Igor Kulenović ZagrebDox 06
Danas je dobar dan za ubojstva. Filmovi s ovakvom tematikom napunili su kina Tuškanac i KIC.


Đinđić,Jedan život autora Dušana Veličkovića priča je o životu i smrti jednog od najznačajnijih srpskih političara nakon pada Slobodana Miloševića. Kroz iskaze prijatelja, obitelji i profesora autor kronološki prati Đinđićev život koristeći brojne fotografije i arhivske materijale. Svi ljudi koji su intervjuirani slažu se u ocjeni da je Đinđić bio briljantan, iznimno načitan i samozatajan mladić. Njegov politički put počinje već kasnih šezdesetih gdje kao student filozofije i kritički marksist sudjeluje u studenskim nemirima. Nakon završenog studija u Beogradu odlazi u Njemačku kao poludisident gdje doktorira na ranom Marxu. Početkom devedesetih vraća se u Srbiju gdje osniva stranku i započinje političku karijeru. Đinđić se kao lider profilirao u nemirima sredinom devedesetih kada je i konačno bilo jasno da će Milošević pasti. Koju godinu nakon toga postaje premijer s jasnom vizijom približavanja Srbije euro-atlantskim integracijama. Prije tri godine Đinđić je ubijen snajperskim hicem ispred zgrade vlade.
O mrtvima sve najbolje, kaže narodna poslovica i čini se da je to bila misao vodilja autora filma. Iako se trudi pokazati i neke kontroverzne situacije vezane uz Đinđićevo djelovanje, film naprosto odiše nakanom da ga se prikaže gotovo kao sveca. Kao što jedan od sugovornika u filmu kaže, od Đinđića se nastoji stvoriti pozitivan mit o čovjeku koji će izvesti Srbiju iz ludila devedsetih i konačno tu zemlju uvesti u demokraciju. Dobar primjer ovako idealističkog pogleda na Đinđića je renomirana povjesničarka Latinka Perović koja odbija sve tvrdnje koje naziva pukim glasinama da je pokojni srpski premijer na bilo koji način povezan sa podzemljem. Notorna je činjenica da je Đinđić osigurao vlast tako što se prvo dogovorio s istim onim Legijom koji će kasnije biti osuđen za njegovo ubojstvo.
Bilo bi vrlo jednostavno pripisati ovakvu idealizaciju Đinđića srpskoj sklonosti idolatriji koja je inače veoma prisutna u tamošnjem političkom diskursu. Đinđić je od demokratskih snaga u Srbiji prepoznat kao svijetla točka u mrklom mraku srpske političke scene koji će provesti toliko željene demokratske promjene.U Hrvatskoj se na sličan način doživljava aktualni predsjednik Stipe Mesić. Koliko je Đinđić bio značajan u procesu demokratizacije Srbije vidljivo je u činjenici da je nakon njega doista nastao potop, a Srbija doslovno recidivirala u mrak svetosavske ikonografije.



The Angelmakers
Život na selu je lijep, ali vrlo često zna biti dosadan. Zrak je čist, priroda netaknuta, a uzbuđenje dolazi onda kada netko, recimo pokuša opljačkati uskladištene dinje. Ipak, prije nekih sedamdeset godina u mađarskom selu Nagyrev zbio se neobičan događaj. Autorica filma Angelmakers Astrid Bussink porazgovarala je sa žiteljima ovog mirnog mađarskog sela koji opisuju svoja sjećanja na ta neobična zbivanja.
Film započinje zlokobnim znamenjem gdje skelar govori kako su ga upozoravali da se ne ženi u to selo jer tamo žene truju muževe. U nastavku saznajemo kako je 51 žena iz sela optužena, a mnoge i osuđene da su arsenom iz muholovke potrovale veliki broj ljudi, većinom svoje muževe. Bilo bi za očekivati da će žitelji Nagyreva i danas biti naprosto osupnuti i zgađeni tim zločinom. Međutim, sugovornici (većinom žene) imaju jasan stav zbog čega se sve to dogodilo. U ono vrijeme brakovi su bili dogovoreni, što će reći da su roditelji odlučivali za koga će se vjenčati njihova djeca. Žene u tako uređenom društvu nisu imale nikakvog glasa. Ako je muž još k tome agresivac i pijanac jedini izlaz je da ga se, kako simpatične bakice iz Nagyreva kažu, oslobode. Danas stvari izgledaju puno drugačije. Neke žene se bave folklorom, a jedna se čak bavi i jogom. Neovisne su i ako im se ne sviđa bračna zajednica u koju su se upleli jednostavno se razvedu, što u vrijeme naših trovačica nikako nije bilo moguće. Koliko neke žene suosjećaju sa ženama koje su potrovale muževe vidljivo je iz iskaza jedne mlađe žene koja kaže kako je i sama prošla vrlo ružan razvod i kako u potpunosti razumije strah, jad i frustraciju onih žena koje su se našle u potpuno bezizlaznoj situaciji.
Ovaj festival ima čitavu kategoriju kontroverznih filmova, pa se čini umjesno da na taj način nešto kažemo o ovom filmu. Slobodno se može reći da je ovaj film sasvim sigurno jedan od kontroverznijih na festivalu jer postavlja vrlo nezgodno pitanje. Što čovjek ima pravo učiniti kada se nađe u situaciji kada je njena osobnost potpuno negirana, kada je onemogućen svaki izbor, a njezino tijelo svedeno na stvar? Ovo pitanje trebao bi si postaviti svatko tko želi prokleti žene iz Nagyreva zbog njihovih strašnih zločina.

Još iz rubrike