ZAPOČEO 17. ANIMAFEST
Iako su jučerašnje svečano otvorenje i prvi filmovi konkurencije službeno otvorili ovogodišnji, sedamnaesti po redu Animafest, festival je započeo ranije. Već od devet sati ujutro programom Poruka svijetu krenule su projekcije bogatog programa koji će nas do kraja tjedna lako mamiti na odlazak u dvoranu Lisinski. Parna je godina, proljeće i već uobičajeno koncertna dvorana se preobražava u hram animiranog filma. Kratkometražnog, naravno. Neparne su godine zamišljene kao sastajalište dugometražnih naslova.
Slabijim, ili bolje rečeno: novijim, poznavateljima Animafesta moglo se u danima prije samog početka učiniti kako je premalo rađeno na medijskoj promociji ovog našeg u svjetskim razmjerima najprestižnijeg filmskog festivala. No, ukoliko ćemo ikakve zaključke izvoditi iz prvog dana (što i nije najzahvalnije) posve se čini opravdanim odluka direkcije Animafesta kako se poglavita količina sredstava usmjeri na što bolje opremanje kataloga, ali i pozivanje u goste animatora sa svih strana svijeta. Možda preuranjen zaključak, no na takvo što tjera ispunjena velika dvorana za prve projekcije filmova iz konkurencije. Animafest već tradicionalno ima svoju vjernu publiku, i za više no bilo koji festival može se ustvrditi kako je uistinu postao dio grada u kojem se održava.
Svečanom otvorenju kojeg je zaključio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić prethodilo je predstavljanje i dodjela tzv. počasnih nagrada. La Poudrière, francuska škola za režiju animiranog filma visokom prosječnom kvalitetom prijavljenih radova zavrijedila je nagradu obrazovnoj instituciji za najbolji izbor poslanih filmova, a John Canemaker nagradu za poseban doprinos teoriji animacije. Dobitnik ovogodišnje nagrade za životno djelo, ruski animator u poznijim godinama (rođen 1917. godine), Fjodor Hitruk za razliku od prije spomenutih laureata nije osobno preuzeo nagradu, no s gotovo devedeset ljeta iza sebe to niti ne čudi. Hitruk je jedan od nagrađivanijij i utjecajnijih svjetskih majstora animacije, uostalom njegovu apsolutnu predanost animiranom filmu otkriva jedna njegova rečenica koju posuđujemo iz kataloga: 'U svakoj umjetnosti postoji samo jedna strana, a sve su sadržane u animaciji!'
Put na Mars, Juan Pablo Zaramella
Velika konkurencija sinoć je otvorena s jedanaest razmjerno vrlo zanimljivih naslova. Čast da mu film bude prvi na rasporedu imao je Philippe Grammaticopoulos, mladi francuski autor kojem je film Regulator prvi samostalni projekt. Tek naizgled vizualno jednostavan, film predstavlja kritiku trenutne, ili neposredno predstojeće, stvarnosti genetskog inženjeringa i mentaliteta potrošačkog društva. Pamtljiv film koji računa na gledateljsku nevoljkost prihvaćanja ponuđenog i nužno izaziva reakciju. Film Dama iz Lape također upisuje dobre ocjene u rubrici pamtljivosti. Portugalka Joana Toste posegnula je za klišejima teklevizijskih sapunica i parodiranjem snima zabavan film. Tatica vuk korejskog autora Chang Hyung-yuna putem 2D računalne animacije vješto usklađuje zabavno i ozbiljno. Na granici apsurda, s finim dozama humora, promišlja odnos obiteljskog života s individualizmom pojedinca. Lijepo zamišljeno i realizirano uz ponešto presentimentalan zaključak. Svejedno, još jedan dobar film. Sličnim stilskim rukopisom crtan je i film Louise Anite Lebeau. Intimistična priča o autoričinoj devedesetšestogodišnjoj nezaustavljivoj baki lako je upostavila kontakt s publikom i u dobroj mjeri postavila velike kvalitativne kriterije za film Johna Canemakera Mjesec i sin: zamišljeni razgovor. Razlog tomu je što Canemaker pokušava ispričati svoju i očevu životnu priču, no za razliku od Lebeau neizravan je i pomalo predoslovan. Ponekad naznake govore više od glasnog vikanja...
Još jedan film američkog autora pored Canemakerov bio je prikazan prve večeri. Chris Harding i njegov petominutni Naučite samoobranu (naslovna fotografija) ironizira američku stvarnost straha i najčešće reakcije ordinary Johna: nabavku oružja. Manje socijalno angažiran bio je Argentinac Juan Pablo Zaramella. Njegove glinene figure u filmu Put na Mars vješto pričaju svoju priču, a poklonici stop – motion animacije na trenutak su došli na svoje. Moskovljanin Ivan Maximov snimio je pak lirsku priču o jednom vjetrovitom danu u malom obalnom mjestu. Začudna stvorenja i jednostavna 2D računalna animacija osnovne su značajke filma. Ljubitelji jarkih boja zasigurno su zavoljeli Gradski raj Gaëlle Denis. Računalno obrađene fotografije i igrane sekvence donose nam londonski svijet iz aspekta tek doseljene Japanke Tomoko. Prvi festivalski dan predstavio je još dva filma iz konkurencije. Glazbeni video spot Vincenta Patara i Stéphanea Auberta koji parodizira MTV obrasce imena A ovo, te predstavnika domaćih animatorskih snaga Simona Bogojevića Naratha i njegov Levijatan. Potonji je posve očekivano izazvao i najbučniji pljesak okupljenih.