Preskoči na sadržaj

šešir

1937. Igrani 16' c/b

Režija: Oktavijan Miletić

Pričajući povijest jednog šešira, od police u trgovini do prosjaka u čijim rukama na kraju završava, miletić je duhovito, sugestivno i vizualno majstorski ispričao priču o sudbini glavnog junaka, stvorivši dramaturški, vizualno i poetski zaokruženu cjelinu. mladić (šime marov) kupuje nov šešir i zahvaljujući njemu stječe toliku sigurnost da zavodi prvu djevojku koju je putem sreo. šešir, međutim, ne donosi sreću. nakon kratkotrajne idile na sijenu, njegova voljena mu zakazuje sastanak na koji ne dolazi, jer je u to vrijeme s drugim. mladić očajan odlazi u bar, napija se i večer provodi s prostitutkom. noću usne strašan san: u parku, u kojem je sreo prevrtljivu damu, sada sreće samoga sebe, zatim povjeruje da vidi svoju draganu okrenutu leđima, no kad joj se približi, prepoznaje prostitutku s kojom je proveo večer. dok stoji na ulici, iz oluka kaplje voda na njegov šešir stvarajući slikovnu metaforu njegove bolesti. kod kuće glača šešir i propali ga tako da više nije za nošenje, pa ga baca kroz prozor. šešir nalaze djeca koja se otimaju za njega, on mijenja nekoliko vlasnika dok ne dospije do prosjaka koji u njega skuplja milodare. jedan novčić u njega baci i bivši mu vlasnik: no ovaj put on je s novim šeširom i s novom draganom s kojom odlazi cestom prema horizontu. jedini miletićev prijeratni kratki zvučni igrani film u hrvatskoj (snimatelj zvuka a. gerasimov) proizveden u profesionalnim uvjetima na širokoj 35 mm vrpci ovaj film nije parodija ni izravna parafraza nekog određenog filmskog žanra, nego je to samosvojan film koji prostor svoje umjetničke egzistencije ne traži usporedo ili nasuprot nekom postojećom filmskom djelu ili rodu. film je uspio čak i komercijalno, jer je prodan u švedsku i u njemačku, gdje ga je lansirala prod. kuća "tobis", a prikazivan je u domaćim kinematografima i sačuvan djelomice.