Bogdan Žižić
Rođen 1934. u Solinu. Diplomirao pravo u Zagrebu 1957. God. 1960.-64. dramaturg u Zagreb filmu. Kao redatelj debitira dok. filmom Poplava (1964.) , o velikoj poplavi u Zagrebu. Slijede zapaženi dokumentarni filmovi Pohvala ruci (1968.) montažno ritmički vrlo efektno djelo o pravljenju violina i Otkopčati dugme (1968., Srebrna medalja Beograd na festivalu u Beogradu) o rehabilitaciji uzete djece. Početkom 70-ih realizira niz kratkih igranih filmova u rasponu od stiliziranih s komponentama fantastike i nadrealizma (Madeleine, mon amour! 1971, Putovanje 1972 / Zlatna medalja Beograd) do onih eksplicitnije suvremene aktualne tematike (Moji dragi susjedi 1972, Šala 1973, Nož 1974, Posljednja utrka 1975). Već prvim cjelovečernjim igranim filmom Kuća (1975) suvremenom dramom direktora (F. Šovagović), nekadašnjeg borca koji se ne snalazi u novim društvenim okolnostima i, zaljubivši se u mladu djevojku (J. Kaloper), izdaje svoje principe, osvaja Veliku zlatnu arenu na festivalu u Puli. Taj uspjeh, kao prvi redatelj sa svoja prva dva djela, ponavlja i "gastarbajterskom dramom" Ne naginji se van (1977). Suvremen tematike je i Daj što daš (1979), o ljubavi dvoje mladih iz različitih društvenih slojeva. Napokon, razrađujući temu "gastarbajterstva" i iseljeništva, realizira vizualno vrlo atraktivni Rani snijeg u Munchenu (1984). I dalje režira kratke filmove, ističu se dokumentarni Ivana (1981, Nagrada "Kata Pejnović") o hendikepiranoj djevojčici, te Ekspresionizam u hrvatskom slikarstvu (1985) i Emanuel Vidović (1989) likovne tematike, kratki igrani Presa (1981) o usamljenosti žene i eksperimentalni Jedan život (1984). Nagrađivan na festivalima kratkog metra (Oberhausen, Leipzig, Krakow, Sofija, Trst, New York, Atlanta idr.). Osim u Hrvatskoj, snimao je igrane i dokumentarne filmove u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Češkoj.
Dokumentarni i kratki igrani filmovi: Poplava 1964, Maturanti 1965, Jasenovac 1966, Pohvala ruci 1967, S onu stranu mora 1967, Otkopčati dugme 1967, Stećci 1969, Jutro čistog tijela 1969, Madeleine mon amour 1970, Moji dragi susjedi 1971, Putovanje 1971, Very Funny 1972, Živjeti 1972, Nož 1973, Posljednja utrka 1975, Gastarbeiter 1977, Ivana 1981, Presa 1982, Sajmište 1983, Jedan život 1984, Ekspresionizam u hrvatskom slikarstvu 1986, Emanuel Vidović 1989, Goli otok 1994,
Dugometražni igrani filmovi: Kuća 1974, Ne naginji se van 1977, Daj što daš 1980, Rani snijeg u Muenchenu 1984, Cijena života 1992.