Filip Šovagović
Rođen je u Zagrebu 1966. godine. Nakon završetka srednje škole upisuje studij glume na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Vrlo brzo se pojavljuje na filmu, 1988., glavnom ulogom u filmu, tada debitanta Branka Schmidta, Sokol ga nije volio. Za tu ulogu dobiva nagradu kao najbolji debitant bivše države, a slijede uloge u filmovima Život sa stricem Krste Papića, Diploma za smrt Živorada Tomića i Hamburg Altona Krencera/Mihletića/Mitrovića. Glumačke potencijale pokazuje i kod redatelja Zrinka Ogreste u filmovima Krhotine i Isprani za koji je nagrađen Zlatnom arenom za najbolju mušku ulogu. Bio je nositelj glavne muške uloge u filmu Božić u Beču. Glumio je u petnaestak cjelovečernjih igranih filmova i nekoliko TV drama. Bavi se i pisanjem kazališnih i radio drama te je s dramom Zvonimir Zajc pobijedio na natječaju 1992. godine. Studira filmsku i kazališnu režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a stalno je angažiran u Dramskom kazalištu Gavella.
Režirao je kratke filmove Say No i Drvo života, a s Filipom Nolom postavio je i kazališnu predstavu U iščekivanju Godota. Dobitnik je nagrade Sedam sekretara SKOJ-a i Zlatne ruže Večernjeg lista.