Mladen Juran
filmski, televizijski i kazališni redatelj, te scenarist
Rođen je u Zagrebu u Hrvatskoj 8. svibnja 1942. godine. U Splitu je završio gimnaziju 1960. godine, a 1964., poslije diplome komercijaliste na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, odlazi u Pariz gdje diplomira na Studiju dramskih umjetnosti Charles Dullin pri Theatre National Populaire – T.N.P. (1965.-1969.). U Parizu je 1967. godine stažirao kod Lee Strasberga, umjetničkog direktora Actor's Studija iz New Yorka, a tijekom studija nastupao je kao glumac i asistirao u kazalištu redatelju Michaelu Cacoyannisu (T.N.P. – «Les Troyennes» J.P. Sartrea,1965./66.), na televiziji redatelju Abelu Ganceu (Serijal «Valmy» - O.R.T.F., 1967.) i na filmu redatelju Med Hondou («Soleil O» - 1969.). «Došavši u Zagreb, lako se uklapao – u svojim brojnim dokumentarnim i kratkim igranim filmovima u sustav estetskih kordinata što su vladale već glasovitim studijima Zagrebačke škole crtanog filma, ali i Zagrebačke škole dokumentarnog filma.» - Rudolf Sremec. Juranovi filmovi predstavljali su po mišljenju uvaženih teoretičara filma «izuzetan kulturni iskorak koji je stvorio svijest o povijesti hrvatske kinematografije; a zbog inovativnosti bili višestruko nagrađivani» - dr. Mato Kukuljica.
Godine 1982. Juran realizira tada najbolji jugoslavenski kratki igrani film «Transatlantic», prodavan u distribucijama u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj (po anketi filmskih kritičara od 1988. godine jedan od ponajboljih hrvatskih kratkih igranih filmova uopće). «Nadrealističan prikaz tragične sudbine hrvatskog iseljenika!» - pisao je Dražen Movre. Branko Belan, jedan od najvećih filmskih autoriteta u Juranu je nalazio «Osjećaj za značenja: izvrsnu atmosferu, inteligentno i moderno shvaćanje sintagme». No, u pokušaju realiziranja već pripremljenog scenarija cjelovečernjeg «Transatlantica», još iz vremena prije i poslije realiziranog kratkog filma (koji po prirodi stvari nema moć javne komunikacije kao cjelovečernja seansa), Juran nailazi na otpor režimskih struktura čija se granica tolerancije zaustavljala na filmu tipa «gasterbajter na privremenom radu u inozemstvu», ne i na tabu temi, emigrantskom filmu – egzilu iz gospodarskog ili političkog terora, totalitarizma u kojem za «Žida povratka u luku nema». Godine 1998., u samostalnoj Hrvatskoj, Juran konačno realizira cjelovečernji «Transatlantic» koji potvrđuje «vizuelnu kulturu, osjećaj za uvjerljivu sumornu atmosferu, metafizički doživljaj prostora, snagu slike i moć čistog filma, osebujnu kompoziciju kadra, stil dostojan sjećanja na Sergija Leonea, bogatog intelektualnog i umjetničkog nasljedstva...» - filmski kritičari: Starčević, Heidl, Ilić, Rodrigo Carlos Sabio, Magella Blinksell... Film je stekao međunarodni ugled afirmirajući se na svjetskim festivalima A kategorije (otvorio je festival u Mar del Plati, u službenoj konkurenciji, nominiran za Golden Ombu- tako i u službenim programima u Moskvi, Montevideu – vrlo zapažen od kritike i publike – u Argentini film je u kinima gledalo preko 30.000 gledatelja samo za vrijeme trajanja festivala), pogotovo na kontinentima Australije, Južne i Sjeverne Amerike gdje je kandidirao za nagradu Oscar. Slično se dogodilo i 2002. godine s fantastičnim trilerom «Potonulo groblje», filmom «osebujne atmosfere, stravičnog ugođaja, u miljeu emigranata povratnika u katastrofičnoj domovinskoj, post totalitalističnoj situaciji devedestih, modernom i demonskom vremenu svakojakih katarza - u stilu ponajboljih američkih noir filmova» - filmski kritičari: Ćurić, Kragić, Jurčić, Alain Lorfevre... I «Potonulo groblje» zapaženo je u svijetu, nominirano u Bruxellesu 2003.g., među 6 kandidata, za najbolji europski film fantastike... Oba filma uspješno se prikazuju u kinu, na televiziji, na videu i u videotekama.
Juran je od 1973. godine na televiziji snimio više od 200 naslova ( filmova i serijala svih vrsta), dugometražnu komediju «30 konja», 1987. godine, scenarist Ivo Brešan. Kazalištu se vratio 1995. godine režirajući za HNK Rijeka i HKK Zadar povijesnu fantazmagoriju dr. Tihomila Maštrovića «Pjesnikova kob», dramu identiteta o pjesniku Petru Preradoviću, austrijskom časniku koji je zaboravio maternji jezik i bavio se spiritualizmom.
TRIBUTE TO AMERICA (2007.,dokumentarni – 30', Betta – Inter film)
ŽIVUĆE FOTOGRAFIJE II. – hrvatske slike iz prošlosti srednjeuropskog filma (2006., dokumentarni - 85', Betta – Inter film)
POTONULO GROBLJE - (2002. ,-103', 35mm-ws – Inter film, HRT,)........Nominacija za nagradu Melies, najbolji europski film fantastike (6 kandidata) Bruxelles 2003. – službena konkurencija Luxembourg 2003. – Malaga 2003.
TRANSATLANTIC- (1998. - 98', 35mm-ws – Jadran film, HRT).................4 Zlatne arene, Pula 1998. – hrvatski kandidat za Oscara '98 – Nominacija Golden Ombu, Mar del Plata 1998. – Moskva , Montevideo (služb. konkur.)
PRVI SU KRENULI DOKUMENTARISTI - (1990. – dokumentarni – 40', 16mm – Zora film)
IZMEĐU ŽIVOTA I SMRTI -(1989. – dokumentarni – 17', 16mm – Adria art film)
SLIKE IZ PARTIZANSKE KINEMATOGRAFIJE - (1985. – dokumentarni – 60', 16mm – Jadran film)
ŠKOLA NARODNOG ZDRAVLJA – naša nepoznata filmska industrija -(1984.-dokumentarni– 60',16mm–Jadran film).................... Diploma, Beograd 1985., Plaketa Sveučilišta u Zagrebu
ŽIVUĆE FOTOGRAFIJE – slike iz prošlosti filma u Hrvatskoj - (1982. – dokumentarni- 60', 16mm – Jadran film).......................................Velika zlatna medalja, Beograd 1983.
TRANSATLANTIC - (1981. – kratki igrani – 18', 35mm.ws – Croatia film)................................... .........Velika zlatna medalja, Beograd 1982.
NE GLEDAJ GORE - (1979. – dokumentarni – 16', 35mm – Jadran film)
STRAH U DOLINI POTOKA BLIZNEC - (1978. – dokumentarni – 21', 35mm – Zagreb film)
UZLET - (1976. – dokumentarni – 17', 35mm – Zagreb film)
DO KRAJA I NATRAG – (1975. – kratki igrani – 13', 35mm – Zagreb film)_
TELEVIZIJA (sažetak)
BRIJAČNICA (igrani - 1974. – 30'), ZADNJA POŠTA ZAGREB (1976./79. – dok. serijal – 21 x 30'), JAMES JOYCE U PULI (1982. -dok. – 30'), PRIZORI IZ PROŠLOG STOLJEĆA (1983./84.-dok. serijal – 11x45'), POZDRAV IZ ZAGREBA (1986.. – dok. igrani serijal – 6 x 45'), ZG PANOPTICUM ( 1987., dok. igrani serijal - .8X45'), 30 KONJA (1988. – dugometražni igrani film – 71'), I DOK JE SRCA, BIT ĆE KROATIJE (1993. – igrani – 55'), KOSITRENO SRCE (1994. – igrani – 55'), TRANSATLANTIC (1997./99. igrani serijal 3 x 45'), POTONULO GROBLJE (2002. – igrani serijal – 2 x 51')