Preskoči na sadržaj

Rade Šerbedžija

25 filmova 1967.–2006.

Film., kaz i tv –glumac (Bunić kod Titove Korenice, 27. VII 1946.). Diplomirao (1969.) na Akademiji za kazalište, film i televiziju Zagreb. Ubrzo angažiran u zagrebačkomu Dramskom kazalištu "Gavella", potom izmjenično djeluje kao slobodni umjetnik, s angažmanom u HNK u Zagrebu, te ponovno u "Gavelli"; u novije vrijeme često surađuje sa Lj. Ristićem (širom Jugoslavije). Nadaren, iznimne glum. tehnike, glumačkih naracija i temperamenta, sugestivan, vrsne dikcije, s lakoćom izvodeći i fizički najteže scene, pokazao se podjednako uvjerljiv u ulogama klas. (npr. Shakespearovi Hamlet i Richard III) i modernog repertoara (npr. Ibsenov Peer Gynt) - u raznim žanrovima, i u pozitivnim i u negativnim likovima. Dobitnik je mnogih priznanja (npr. triput nagrađen na Sterijinom pozorju, rep. Nagrada "Vladimir Nazor", Nagrada "Dubravko Dujšin", Nagrada "Orlando" na Dubrovačkim ljetnim igrama). Ovisok i privlačan, s jednakim uspjehom (i dijapazonom likova) okušao se i na filmu. Debitira sporednom ulogom u Iluziji (1967.) K. Papića, dok prvu glavnu-mladića na životnoj prekretnici-tumači u Gravitaciji ili fantastičnoj mladosti činovnika Borisa Horvata (1968.) B. Ivande. Otada sve češće nastupa u gl. ulogama ili drugim gl. ulogama, postupno uvećavajući popularnost i ulazeći u krug najrespektiranijih jugosl. glumaca-u filmovima raspona od ratnih drama do suvremene tematike. Tako su poč. 70-tih godina zapažene njegove uloge komun. aktivista dezorijentiranog u privatnom životu u Crvenom klasju (1970.) Ž. Pavlovića i seoskog mladića suočenog s nepravdom u Predstavi Hamleta u selu Mrduša donja (1973.) K. Papića. Potkraj desetljeća posebno je uspješan u filmovima iz NOB-e Hajka (1977.) Ž. Pavlovića i Povratak (1979.) A. Vrdoljaka; za ulogu žandara u potonjem na festivalu glum. ostvarenja u Nišu prima Ćele kulu (zajedno s ulogom u Usijanju, 1979., B. Draškovića). U to vrijeme ističe se i u filmovima koji kritički oslikavaju jugosl. suvremenost: kao skladatelj kod kojeg prevladava karijerizam (što potvrđuje njegovu sposobnost karakterizacije moralno ambivalentnih osoba) u filmu Bravo maestro (1978.) R. Grlića (Zlatna arena u Puli) i u nastavnoj ulozi u Novinaru (1979.) F. Hadžića. Možda najuspješnija na filmu za njega je 1986., kada se 2 njegove uloge spominju kao najuspjelije na pulsko festivalu: revolucionara koji se ne snalazi u poratnom vremenu u Večernjim zvonima L. Zafranovića (Zlatna arena) i radnika ogorčenog siromaštvom i životnim nedaćama u Snu o ruži Z. Tadića (Velika povelja u Nišu). Golema radnog potencijala, s uspjehom glumi i na televiziji: npr. u tv-serijama U registraturi, Nikola Tesla (u naslovnoj ulozi), Prosjaci i sinovi i Bombaški proces (kao Josip Broz Tito). Godine 1982. dobio je godišnju nagradu austral . televizije Sammy za gl. ulogu u austral. tv-ekranizaciji drame Oslobođenje Skoplja D. Jovanovića. Objavio je 2 zbirke pjesama: Promjenjivi (Subotica 1987.) i Crno, crveno (Zagreb 1989.). Bio je predavač scenskog govora i glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu; Bio je izvanredni profesor glume na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu. U novije vrijeme bavio se i kaz. režijom. Ostale važnije uloge: Pozdravi Mariju (M. Klopčić, 1969.); Idu dani (F. Hadžić, 1970.); Putovanje na mjesto nesreće (Z. Berković, 1971.); U gori raste zelen bor (A. Vrdoljak, 1971.); Zvezde su oči ratnika (T. Janković, 1972.); Poslijepodne jednog fazana (M. Arhanić, 1972.); Živjeti od ljubavi (K. Golik, 1973.); Bjegunac (J. Kavčić, 1973.); Užička republika (Ž. Mitrović, 1974.); Gospođica (V. Jasny, 1980.); Banović Strahinja (V. Mimica, 1981.); Variola vera (G. Marković, 1982.); Kiklop (A. Vrdoljak, 1982.); 13. jul (R. Šaranović, 1982.); Noć poslije smrti (B. Ivanda, 1983.); Zadah tela (Ž. Pavlović, 1983.); Pejzaži u Magli (J. Jovanović, 1983.); U raljama života (R. Grlić, 1984.); Una (M. Radivojević, 1984.); Život je lep (B. Drašković, 1985.); Horvatov izbor (E. Galić, 1985.); Osuđeni (Z. Tadić, 1987.); Čovjek koji je volio sprovode (Z. Tadić, 1989.).