Rudolf Sremec
(Vinkovci, 18. 8. 1909. – Zagreb, 16. 7. 1999.) Diplomirao slavistiku, francuski i nacionalnu povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Neko vrijeme radio kao profesor u srednjim školama. Filmom se bavi od 10. 5. 1945. kada ulazi u Direkciju za Hrvatsku Filmskog poduzeća DFJ. Isprva radi u propagandnom odjelu, potom je dramaturg i jedan od najznačajnijih redatelja dokum. filmova (većinom radio za Jadran film, kasnije i za Zora film). U svom opusu (oko 90 kratkih filmova kojima je sam i scenarist) preferira kulturološki te antropološki dokum. film (posebno zanimanje za Slavoniju), pretežno ruralne tematike s lirskim akcentima (osobito u prikazu sukoba staroga i novoga) i vizualno atraktivnim prikazima arhaičnoga i prirode, ali i suvremene, aktualne društvene teme. U počecima zamjetni su utjecaji R. J. Flahertyja i, još više, poetskoga dokum. filma europske škole, kasnije među prvima prihvaća metode filma – istine. U tom smislu Ljudi na točkovima (1963, Zlatni zmaj u Krakovu, II. nagrada za režiju u Beogradu, Nagrada grada Zagreba), o seljacima radnicima koji svakodnevno putuju na posao, predstavlja poticaj za prihvaćanje tekovina te struje u bivšoj Jugoslaviji, kao i impuls za kritičkije opserviranje društvene stvarnosti. Za Uspavanu ljepoticu (1953), o kulturno povijesnim spomenicima Trogira, nagrađen je diplomom u Berlinu, Crne vode (1956), o Kopačkom ritu, nagrađene su za fotografiju (F. Vodopivec) u Cannesu i Beogradu, dok je za Učitelja plesa (1969), o putujućem seoskom učitelju plesa, i Vrijeme šutnje (1971), o slavonskom običaju da starci čekaju smrt u tzv. stanu na kraju sela, dobio specijalne diplome u Beogradu, gdje je 1962. nagrađen i za scenarij Oscarom nagrađenog crtanog filma Surogat (D. Vukotić, 1961). Režirao je i kratke igrane filmove (Oklada Mr. Greena, 1971), a za Televiziju Zagreb i Beograd režirao je niz popularno znanstvenih i obrazovnih programa (u Zagrebu dvodijelni tv film August Šenoa, 1981). Bio je pomoćnik redatelja u Kamenim horizontima (1953) Š. Šimatovića. Aktivan filmski kritičar i publicist, suradnik niza dnevnika i film. časopisa (urednik je "Flimske kulture"), objavio je knjigu kritika i eseja Pogled na film (Zagreb, 1979). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao je 1963-69. povijest filma i filmski jezik. Kao filmski teoretičar jedan je od prvih koji skreće pozornost na specifične komponente film. izražavanja, dok je kao povjesničar medija vrlo zaslužan za upoznavanje javnosti s kinematografijama u razvoju. Dulje vrijeme bio je predsjednik jugoslavenske sekcije FIPRESCI-ja (međunarodne federacije film. novinstva) kao i čest član žirija na međunarodnim festivalima (npr. u Oberhausenu, Mannheimu i Krakovu). Nosilac je nekoliko državnih odličja, te dobitnik nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1977. godine.