Šime Šimatović
(pr. ime Ivan Šimatović) (Perušić 27.9.1919.) Pohađao glumačku školu u Zagrebu. Neko vrijeme studirao filozofiju. U II. svjetskom. ratu osniva Centralnu kazališnu družinu ZAVNOH-a, te sudjeluje na kongresu kulturnih. radnika Hrvatske u Topuskom (1944). Nakon rata je umjetnički direktor Jadran filma, potom studira film. režiju u Pragu. Režirao je 3 igrana i više od 20 dok filmova i dalje povremeno obavljajući političke funkcije u kinematografiji (tako je bio prvi direktor Zagreb filma 1954/55, te čak u 5 navrata predsjednik Društva filmskih radnika Hrvatske). Većini svojih projekata sam je i scenarist. Igrao je sporedne uloge u filmovima Plavi 9 (K. Golik, 1950) i Bakonja fra Brne (F. Hanžeković, 1951). U igranim filmovima koristi se književnim predlošcima odnosno scenarijima i idejama književnika. Kameni horizonti (1953) po ideji V. Kaleba prikaz su klasnog osvješćivanja jedne žene (I. Kolesar) u staroj Jugoslaviji (dijelom u maniri neorealizma). Naši se putovi razilaze (1957) po scenariju I. Šibla o zagrebačkim ilegalcima za okupacije s ljubavnim trokutom kao okosnicom radnje, Pustolov pred vratima (1961) po istoimenom kazališnom komadu M. Begovića, već je posve dezideologizirana gradjanska ljubavna drama mlade žene. (motiv "nepoznatog obožavatelja" susreće se kasnije u Ljubavnim pismima s predumišljajem, 1985, Z. Berkovića). Od njegovih dokum. filmova izdvajaju se kratkometražni Plitvička jezera (1956), nagrađen na festivalu u Berlinu 1957. i Turnir kandidata (1959), te dugometražni dokumentarac Zagreb za slobodu (1987).