Preskoči na sadržaj
TJEDAN IRANSKOG FILMA

IRAN? DAVNA ZEMLJA

Piše Ljubica Janković, ugledna dokumentaristica koja je u Iranu provela desetak burnih godina.

Miron Sršen

davnazemlj2.jpg

Moj boravak u Iranu izgleda mi kao daleka i nestvarna prošlost. U Teheran sam stigla 1985 godine, u Iranu je bio rat, najprije na jugu, a onda je došao i u gradove. <?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

Vladavina Homeinia, bombardiranja, raketiranja, satima bez struje, bježanja iz Irana, i vraćanja u Iran, bili su moj život. Stotine tisuća mladih ljudi koje sam gledala kako odlaze u rat. Žene zamotane u crne rupuše (mantile) i marame skrivale su se od Pazdarana, čuvara morala, koji su i mene često znali zaustaviti na cesti i tražili da skinem šminku s usana, i bolje stegnem maramu oko glave.

To su slike koje smo zatekle kada smo doputovali u Iran, moja petogodišnja  kći i ja. Na recepciji hotela uzimali su podatke samo od mog supruga, nas su tretirali poput kofera 'no name'. Bio je to loš izbor zemlje za filmsku redateljicu.

davnazemlja.jpg

Neposredno nakon mog dolaska u Iran događao se u Teheranu prvi  Internacionalni Film Festival. Bila je čista slučajnost da je Zagreb Film poslao moj dokumentarni film na taj festival. Na festivalu sam bila jedina strankinja. Tako sam upoznala ljude s filma. Radili su malo, država je sufinancirala film i tražili su se producenti, slično kao kod nas. Na Tv su se vrtile emisije u kojima su žene satima pokazivale kako štrikati. Snimali su svaku očicu. Program je ispunjavao sport i puno vijesti.

Pokušala sam raditi dokumentarce, jer je Iran prelijepa zemlja s bogatom kulturnom baštinom. Sastala sam se pomoćnikom ministra za kulturu (koji se s užasavanjem odbio rukovati sa mnom), dobila obećanja, no nikada nisam  skupila  dovoljno potvrda. Na kraju sam uspjela, poluskrivećke,  snimiti dva dokumentarna filma, 'Iran na sjever' i ' Iran na jug'. Bio je to pravi podvig. HTV je filmove odvrtila 1996. godine u Dječjem programu.

Iranska kinematografija je već onda imala talentirane autore, no procvat je doživjela kasnije, kad se režim smekšao.. Iz Irana sam se vratila bogatija za sina kojeg sam u Teheranu rodila i bogatija ratnim iskustvom koje sam proživjela. 1994. godine sam  došla u Hrvatsku  u kojoj je trajao rat. Ah, ta srodnost Hrvatske i Irana.

 

Ljubica Janković-Lazarić

Još iz rubrike